-Piše: Milisav S. Popović

Gazio je pored nje - onako bremenite. Sve je ukazivalo da je vrijeme. Skloniše se iznad čuke, do mjesta obraslog šibljem. Odranije pripremljeno leglo. Sklupča se pored i poče da joj liže šape. Krenu da mu uzvrati, ali ne dade. Zareža... nije dozvolio da mu dotakne mjesto oko stomaka. Ogromni ožiljak od noža i nekoliko nikad zaraslih rana - od ognja iz puški lovca. Bio je odistinski bijesan vuk, koji je svakog časa trebalo da postane otac.
Kad su otkucali sitni svici, vučica se zgrči. Nekoliko sivih smotuljaka se iz nje proli. Mladunčad ne veća od šišarki. Umorni i plačljivi, novorođeni.
U naponu muke i nadošle sreće, obrnu se mlada mati da dotakne dobrodošle, ali naglo stade! Nije bilo do nje. Zubi stvora se sklopiše oko grkljana. Čeljust njenog odabranog pokida žile čupajući jedanak urlik iz utrobe. Bila je mrtva, a da nije ni razabrala zašto je ubi. Laptao je krv dok se na njušci nije skorila. Onda se okrenu put mladunčadi... skrca ih i u nekoliko zalogaja proguta.
Noć je, nažalost, i dalje bila mirisna. Jer je bilo vrijeme kupina i zmijskog pojenja.
Odmakao se tromo, bez trunke kajanja.
Pogleda put mjeseca i pomisli: „Ka ljudima!“
Zatrča se u pravcu sjevera. Tamo gdje se šuma završava. Gdje počinje selo... selo sa ljudima.
* * *
I životinje znaju čini. Od krvi najbližih njegova sačinjena. I djelovala je kleta magija, djelovala je kao kad kiša vlagu nosi. Bez pogovora. Bez prigovora. Precizno, sa svim tačnim pridjevima. Onako kako treba - nikom ne trebala.
Dok je jurio, šape su se cijepale. Nazirali se prsti.
Kičma se skupi, pa u bolu urliknu... ali nije prestajao da trči.
Samo se uspravi.
Rep mu otpade.
Uši se poviše.
Oči se uvukoše.
Gubica usuka.
I dok je stigao do prevoja... nadomak sela... već bješe čovjek. Nag. Sa ogromnim ožiljkom od grudi do stomaka.
Zastade, ne da se odmori, već da u vazduhu mirise okusi. Jer, vuk u njemu nije prestao... samo se zamaskirao. Sve ostalo je i dalje tu... crno, mračno, da bi i gar vrištao.
„Toliko je prošlo godina...“ - iskezi se - „... ali bih te uvijek nanjušio... i za trista bih te našao.“
Tmina mu pomože da zađe dublje u ambare.
Nađe neke dronjke, pa ih navuče.
Baci još jedan pogled niz kaldrmu - prije nego što će njome poći.
„Na pola puta se nalazi...“ - obliznu se - „... osjećam ti kosu, osjećam ti strunu u međunožju“.
* * *
U gostionici bješe puno svijeta, i još više dima.
Kiseli miris rakije ojeo bi svako mjesto bez dlake.
Upravo to prvo osjeti na koži... otrov čudne odvratnosti koju su lovci tako rado u sebe sipali. A on bi bez čapre. Pitao se da li su zbog alkohola ljudi tako nepredvidivi, ili je ta smrdljiva voda samo izgovor da budu oholi.
„Svejedno...“ - ispe se na stepenik da bolje vidi - „... Eno je!“
Žena, divnih grudi. Očiju zbog kojih se nebo krsti. Usmijana od neke posebne radosti... i okružena brojnima, što bi da je zavedu... i odvedu. Pa je lažu. A ona vidi, ali prihvata igru sa budalama... jer to jednoj divnoj ženi tako lijepo priliči.
Za njega sve stade. Lagano iskorači sa stepenika. U mimohodu odgurnu pijane. Ne skidajući pogled sa njenih ramena. I sa te razdaljine mogao je da čuje kako joj u vratu krv udara. Ta zdrava moć vrele mladosti. Ta smješa požude, strasti i neopravdane gladi što ne može bez dodira da se usiti.
„Kučko!“ - pomisli.
Kad je stigao, htio je još do nje da korakne, ali je u tuđe čizme udario. Zastade spriječen da je proždere, na svega uzmah da joj lice iskida.
Gledao je preko leđa nekog rmpalije. Što se peči da je snagom zavede.
A onda ona pogleda njega.
Bi, uistinu, malo zatečena.
Pomisli „Ko li je ovaj zgodni stranac?“ - pa se osmijehnu tako da se rulja skloni i otvori put do nepoznatog čovjeka.
Sad su se u pogledima prepleli.
On prvi progovori:
- Porasla si.
- Znamo li se - polaskana se promeškolji.
On spusti vjeđe i izoštri zenice. Dozvoli joj da mu zađe iza - i vidi ko je.
- Zar me... - zubi počeše da bride -... ne prepoznaješ, Crvenkapice?
* * *
Nijesu ti sve bajke do kraja ispričali...
Nijesu te ni o životu dovoljno naučili...
Ne rekoše da je klupko od preokreta i nedorečenosti.
U tome je ljepota... u tom divnom zavjetu sa strašću i pridošlim vukovima.
(Autor je književnik)