-Piše: Dragan Mraović

Ante Pavelić se odrekao Dalmacije u 12.30, 18. maja 1941. kada su između NDH i Kraljevine Italije potpisani Rimski ugovori čime su Italijani dobili Split, Zadar, Šibenik, ostrva… Jedan drugi Hrvat je poslije Drugog svjetskog rata oteo te krajeve za ustaše, kao i Istru koja je istorijski italijanska. Za „Trst je naš“ izborile su se Brozove partizanske jedinice sastavljene 90 odsto od Srba i Crnogoraca. Potom je Hrvatska otela Srbiji Baranju Đilasovim potpisom i Dubrovnik Brozovim nalogom. Aleksandar Unesrećitelj, cetinjsko čeljade, poklonio je Rumuniji ostrva na Dunavu kod Golupca i time pomjerio teritorijalne vode Srbije na njenu štetu svodeći ih na četvrtinu toka umjesto polovine, kao da mu je to đedovina. To mu stanovnici Golupca nikada nijesu oprostili. Ostali Srbi o tome pojma nemaju. Onda je Gospodar, odnosno „capo dei capi“ Montenegra, dao Kosmet kosovskim Albancima i odrekao se Metohije koja je istorijski crnogorska.
Sada se Gospodarčić sprema da se odrekne Kosmeta u cjelini. Ni Pavelić, ni Broz, ni Unesrećitelj, ni Đilas, ni Gospodar nijesu ništa pitali građane svojih zemalja, a tako čini i Gospodarčić. Svi su oni diktatori i autokrate, fašisti, monarhisti, komunisti. Pavelić je kažnjen, jer je Srbin Blagoje Jovović pucao u njega 10. aprila 1957. u Buenos Airesu, uz logističku pomoć bivših pripadnika četničkog pokreta, i posljedice su bile takve da je umro dvije godine kasnije od rana zadobijenih u atentatu, jer nijesu mogla da mu budu izvađena iz tijela oba metka, pošto je imao dijabetes. Unesrećitelja su ubile Pavelićeve ustaše u Marseju. Broz je umro zbog gangrene nastale od dijabetesa, što ga povezuje sa Pavelićem sa kojim je sarađivao 1937. Preostali neće biti ubijeni, ali jedan je već zaslužio doživotnu robiju za izdaju i kriminal, a drugi još ništa od toga nije počinio, ali je ozbiljan kandidat da i njega stigne pravda u vidu robije, ako ovako nastavi.
Naime, Krivični zakon Srbije u članu 306 kažnjava izdajnike: „Građanin Srbije koji prizna ili potpiše kapitulaciju ili prihvati ili prizna okupaciju Srbije ili pojedinog njenog dela kazniće se zatvorom najmanje deset godina.“ Dakle, Gospodarčića čeka robija, ako nastavi briselsku izdaju, a već je zaslužio robiju po članu 305 pomenutog zakona: „Ko na protivustavan način pokuša da dovede Srbiju u položaj potčinjenosti ili zavisnosti prema nekoj drugoj državi, kazniće se zatvorom od tri do petnaest godina.“ Po ovom članu Gospodarčić ima već više godina zaslužene robije, jer on briselskim pregovorima krši Ustav Srbije.
Ako neko vikne negdje u planini gdje glas odjekuje: fašisti, monarhisti, komunisti, neoliberalisti, evroatlantisti, čuće odjek:...isti, isti, isti... Jer demokratije nije nikada bilo osim u lažima političara. Predstavnička demokratija je prevara. Prvo, poslanike ne bira narod, već ih postavlja partija, odnosno njen šef, diktator, autokrata, pa u skupštini ima svakakvog bašibozuka, podrepaša i udvorica koji ne štite interese naroda, već svoje partije, a to znači diktaturu autokrate te partije. Drugo, partije ne vode poslije izbora politiku koju su predstavljale u izbornoj kampanji. Tvrde neoliberalni sociolozi da obećanja iz kampanje služe samo da se dobiju glasovi, a nakon toga nema obaveze da se slijedi obećano. Dakle, nije riječ o demokratiji već o prevari glasača po principu laži i maži. Poslanici u demokratiji bi morali biti birani direktno po imenima, uz mogućnost da ih građani opozovu po imenu. Tako bi partije morale da predlažu najbolje, a ne ove šušumige koje niko nije birao.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)