-Piše: Milan Mišić

Norveška je ove godine ostala bez titule koju je osvojila prošle – titule zvanično najsrećnije zemlje svijeta. Pala je na drugo mjesto, pošto su Ujedinjene nacije za šampiona sreće ovoga puta proglasile Finsku.
Da li su se Norvežani zbog ovoga nasjekirali? Taman posla! Ništa se u njihovim životima nije promijenilo ni kad su bili prvaci lige najsrećnijih, niti će sada kad su (ponovo) u toj disciplini drugi. Dio njihove nacionalne sreće je i u tome – da ne zavide drugima.
Norveška nacionalna sreća se možda najbolje mogla izmjeriti u prošli četvrtak, kada je, centralnom proslavom u prestonici, Oslu, i njenim lokalnim verzijama, obilježen glavni nacionalni praznik, ”Sedamnaesti maj”, dan kada je, 1814, ozvaničen njen Ustav i razvod od unije sa Švedskom.
Taj dan je počeo ceremonijalnom topovskom paljbom, što je bio i zvanični poziv na okupljanje u centru grada, u blizini dvora kraljevske porodice. Paradu je otvorila pokazna vježba spretnosti čete kraljevske garde, a zatim je nastavljeno građanskim defileom, sa djecom kao glavnim akterima.
I učesnici i gledaoci su nosili manje ili veće nacionalne zastave i bili ”uparađeni”: bila je to rijetka prilika u kojoj Norvežani formalno oblačenje sako i kravata za džentlmene, elegantne haljine za dame, smatraju normom. Neki se opredjeljuju i za tradicionalnu nošnju da time pokažu odakle su.
Nacionalni praznik je i dan kad se pozdravlja i kraljevska porodica, na čelu sa 81-godišnjim kraljem Haraldom. Pored kralja i kraljice Sonje (prve građanke u toj ulozi, vjenčali su se još 1960.), na dvorskom balkonu bili su i prestolonaslednik, princ Hokon (43) sa princezom (koja je nekad bila konobarica) i njihova djeca, dakle čitav norveški ogranak Kuće Gloksburga na okupu. Poredeći je sa britanskom ”Kućom Vindzora”, Norvežani ističu da je njihova – zabavnija.
No, vratimo se norvežanskoj sreći. Novac, naravno, ne može da je kupi, ali je svakako njen podrazumijevajući sastojak. Norveška je bogato društvo – na globalnoj skali jedno od najbogatijih. BDP, mjera blagostanja neke nacije, danas je 376 milijardi dolara, što je, kad se uzme u obzir da zemlja ima samo 5,3 miliona duša, nešto preko 70.000 dolara godišnje ”po glavi”.
To jeste impresivno, mada su impresivne i norveške cijene: Oslo se takmiči sa Tokijom u disciplini najskupljeg grada, pa se mnogi pitaju i kako to da je srećna zemlja u kojoj je pivo najskuplje na svijetu, a nebeske visine dostižu i porezi. Norvežani, međutim, ne gunđaju ni zbog jednog ni zbog drugog. Oni državi dosta plaćaju, ali im i država izdašno vraća.
Norveška je tipična ”država blagostanja”, odnosno socijalne sigurnosti i solidarnosti. Besplatno školovanje i zdravstveno osiguranje su univerzalni, red i mir su na visokom nivou (stopa kriminala i stopa ubistava su izuzetno niske). Ekonomske nejednakosti nijesu tako drastične kao u drugim bogatim društvima, rodna ravnopravnost je podrazumijevajuća (u parlamentu je 40 odsto žena, premijerka je Erna Solberg, a dame su i na čelu ministarstva inostranih poslova i finansija).
Norvežani u svakom slučaju više sarađuju nego što se sukobljavaju, pa je u tom duhu i nacionalna politika – političari se ne smatraju ”elitom”, a njihov posao je rijetka tema u svakodnevnim razgovorima.
Jedna od karakteristika ovog društva je i opuštenost – odsustvo stresa koji je u zapadnom kapitalizmu sveprisutan. Nema prekovremenog rada (kad je neophodan oštro se oporezuje), država garantuje 25 radnih dana godišnjeg odmora, a naširoko se primjenjuje i pravilo koje smatramo našim izumom – spajanje praznika i vikenda. Praznik je bio u četvrtak, a sledeći radni dan za većinu je – utorak.
Opuštenost se uči od ranih dana: đaci se, na primjer, ne ocjenjuju u prvih šest razreda. Obavezno je samo desetogodišnje osnovno školovanje – trogodišnja srednja škola je izbor. Norvežani takođe smatraju da djecu ne treba previše disciplinovati. Insistira se na njihovom osamostaljivanju: sama putuju u školu, u posjete rođacima i drugarima sama odlaze gradskim prevozom, pa i trajektima.
Komponenta norveške sreće svakako je i priroda: žive uglavnom u priobalju, po pravilu s pogledom na neki fjord. Fjord je uzan i dugačak zaliv – ima ih tačno 1.119 – a u zaleđu su šume i planine. I mnoštvo jezera – čak 450.000.
Za norveški prosperitet zaslužni su i nafta i gas, ali su u tom pogledu mudriji od drugih: od naftnih prihoda formiran je najveći nacionalni rezervni fond na svijetu u kojem je danas čak hiljadu milijardi dolara. Oplođava se globalnim investiranjem, a za balansiranje budžeta, može da se potroši samo njegova godišnja dobit.
Najzad, u Oslu, gradu od 672.000 stanovnika, u kojem klasične građevine koegzistiraju sa biserima moderne arhitekture, budućnost je stigla i u sveprisitnosti automobila na elektro pogon: prošle godine takav je bio svaki treći novoprodati auto, a prognoze su da će ih ove biti više od 40 odsto. Teško se može vidjeti bešumni ”tesla” koji košta više od 100.000 dolara – sa taksi tablicom na krovu...
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ,,Politike‘‘)