-Piše: Borivoje Ćetković
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je izjavio da su odnosi između Srbije i Crne Gore ,,pristojni”,,,korektni “ i ,,dobri”, i sa vlastima i sa opozicijom. Rekao je i da su dali novac za kupovinu ,,Srpske kuće’’, dodao da ,,situacija za srpske stranke u Crnoj Gori nije laka”. Bilo je to sve što je izjavio. Ubrzo nakon Vučićeve izjave, prvi potpredsjednik Vlade Srbije i ministar inostranih poslova Ivica Dačić boravio je u dvodnevnoj posjeti Crnoj Gori. Sastao se sa crnogorskim premijerom Duškom Markovićem, vidio se sa Filipom Vujanovićem i sreo sa Srđanom Darmanovićem, crnogorskim ministrom spoljnih poslova. Razgovarao je i sa članovima predsjedništva DF-a, direktorom ,,Srpske kuće’’ i sa predsjednikom Srpskog nacionalnog savjeta, a posjetio je i Maticu srpsku- Društvo članova u Crnoj Gori.
Dačić se nije sreo s novim ,,gospodarem’’ ( barem ne da se zna) pa kao da nije ni dolazio, ako bi se gledalo po starom običaju da domaći i strani uglednici koji su svojevremeno posjećivali Cetinje, a nije ih primio stari gospodar nije se ni računalo da su dolazili. Koga novi gospodar (nije bitno da li ima državnu funkciju) ne primi- džaba je mlatio po Podgorici.
Dačić je jedan od onih srpskih političara koji se javno hvali da nema crnogorskih korijena- smatrao je da će mu to biti prednost poslije predsjednika Miloševića i Tadića. Mlađan je ušao u politiku- bio je prvi predsjednik mladih socijalista u Beogradu 1990. i portparol SPS-a od 1992. do 2000 . godine.
Kada je početkom devedesetih Beograd posjetila delegacija britanskih laburista, u sali za sastanak strpljivi engleski džentlmeni nakon dužeg čekanja gube živce i traže od domaćina objašnjenje zašto nema njihovih predstavnika. Odgovoreno im je: oni su (Ivica Dačić i Goran Perčević) bili prisutni od početka sastanka. Srpska dvočlana delegacija izgledom i godinama nije se, po svoj prilici, uklapala u engleske kriterijume bavljenja politikom. Inače, dvojica mladih socijalista su ,,svojevremeno činili nerazdvojni tandem SPS-a”. Novinari su ih zbog zajedničkog nastupanja zvali Bim i Bam. Saradnja je prekinuta kada je Perčević polovinom novembra 2014. uhapšen zbog sumnje da je izvršio više krivičnih djela u vezi sa Univerzal bankom. Pominjao se tada i Dačić.
U političkoj istoriji Srbije Dačić će ostati upamćen po odnosu prema svom političkom ocu Slobodanu Miloševiću. Uzalud je Milošević vapio i tražio od glavnog odbora SPS-a da smijene i izbace iz partije Dačića, nazivajući ga iz haškog kazamata imenima koja nijesu za navođenje. Budući predsjednik partije vješto je manervisao i koristio okolnosti pošto je Milošević bio zauzet i posvećen odbrani svog naroda i svoje zemlje od NATO agresora i američkog neoimperijalizma.
Dačićeve pristalice smatraju da on ima velikih zasluga za ,,reformisanje” SPS-a. Nekad (u vrijeme dok je Milošević bio predsjednik ) SPS je imao 500.000 članova- najjača partija na Balkanu. Koliko Dačićev SPS ima članova nije mi poznato, znam samo da je novi šef partije morao tražiti koalicione partnere da bi ušao u Skupštinu Srbije.
Dačić je političar bogate metamorfoze. Nakon izbora 2008. podržao je koaliciju ,,Za evropsku Srbiju’’ i postao potpredsjednik i ministar unutrašnjih poslova u vladi Mirka Cvetkovića. Tu dužnost je obavljao do 2012. godine. Dalje njegovo političko prelijetanje dobro je poznato- tamo je gdje je i vlast.
Dačićeve izjave date u toku posjete zaslužuju posebne komentare. Jednu od njih izdvajamo. Riječ je o ,,savjetu” koji je dao Srbima u Crnoj Gori da ne bi trebalo da preispituju njenu državnost, niti da se bave završenim pitanjima, kakva su nezavisnost ili članstvo u NATO-u”. Dakle, treba da se integrišu u sistem, da ne pokreću pitanja koja su apsolvirana, a i sam Dačić zna kako je održan referendum o tzv. nezavisnosti i kako smo ugurani u NATO. Dačiću, i ne samo njemu, odgovara da aktuelni crnogorski vlastodršci s kojima državni vrh Srbije ima ,,dobre”, ,,korektne” odnose, imaju što manje problema s opozicijom, naročito onim njenim borbenim dijelom( DF).
Pitamo Dačića: kako to da Srbija koja je proglasila vojnu neutralnost ima baš tako dobre odnose s gospodarevom državicom- poluprotektoratom, koja je lider u regionu kada je riječ o izmećarenju u Vašingtonu i Briselu. Prva je među prvima da uvede sankcije Rusiji- iskrenom prijatelju, koja je zajedno sa Kinom garant poštovanja Rezolucije 1244 SB, to jest punog teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta Srbije, uključujući i pokrajinu Kosovo i Metohiju. Ispada da je zvanična Crna Gora najveći neprijatelj najvećeg prijatelja Srbije- Rusije. Ima u tim odnosima zvaničnog Beograda sa zvaničnom Podgoricom mnogo toga nejasnog, da ne kažem mutnog. Vrijeme će učiniti svoje -mnoge stvari će izaći na vidjelo.
Bio je red da Dačić, makar ukratko, prokomentariše mučko, naručeno ubistvo Olivera Ivanovića, rođenog u porodici crnogorskog porijekla. Da je pomenuo, morao je reći da su naručioci njegovog ubistva htjeli da poruče preostalim Srbima na Kosmetu da im tamo nema opstanka, niti povratka onima koji su mislili da se vrate na svoja ognjišta.