-Autor: Dejan Ilić
Nije bilo nijednog razloga da trojica predsjednika iz Bosne i Hercegovine dođu u Beograd. A kad su već došli, nije bilo nijednog razloga da razgovaraju o stvarima o kojima su razgovarali, jer su te stvari (izgradnja puteva, ekonomska saradnja, spoljna politika) u domenu vlada, a ne predsjednika država. A kad su već razgovarali, nije bilo nijednog razloga da nas o tome informišu na konferenciji za novinare, jer smo i bez toga znali da su ti razgovori bili isprazni. I pošto je sve to bio čisti višak, logično je da se na konferenciji za novinare dogodi incident, kako bi imalo o čemu da se piše i govori.
Na toj konferenciji, dakle, jedan od trojice predsjednika iz Bosne i Hercegovine upao je u riječ svom kolegi iz predsjedništva i objasnio i njemu i predsjedniku Srbije da će se spoljna politika Bosne i Hercegovine utvrđivati u Sarajevu i voditi iz Sarajeva, a ne iz Beograda. Predsjednik Srbije se na to okrenuo novinarima i rekao – je l’ vidite kako je teško dogovarati se s njima, prvo kažu jedno, pa onda drugo. I to je otprilike sve. Ništa se više mimo toga nije dogodilo. Gdje su stajali prije sastanka, predsjednici su ostali i posle sastanka. Pa je stoga savršeno neshvatljivo što su se uopšte sastajali.
Tim prije što je čitava konferencija izgledala kao ponavljanje replika u jednoj drugoj nedavno odigranoj predstavi. Tada je Bakir Izetbegović, sjećamo se, bez ikakvog razloga rekao da se on nada da će Bosna i Hercegovina uskoro priznati Kosovo. Bez obzira na to što njegova izjava nema apsolutno nikakvu političku težinu, zbog načina na koji se donose odluke u bosansko-hercegovačkom predsjedništvu, naš predsjednik je požurio da kaže kako će Izetbegovićeva izjava imati dalekosežne posledice, iako dobro znamo da neće imati nikakve posledice. A onda je počelo i zveckanje secesijom i sličnim budalaštinama.
I sad smo sve to gledali ponovo, ovaj put uživo na konferenciji, sa svim akterima okupljenim na istoj pozornici. Da je riječ o pristojnim državama i političarima, sve bi to bilo praktično neobjašnjivo. Ali, riječ je ipak o nečem drugom. Nije stvar samo u tome što Aleksandar Vučić, od kada je na sumnjiv način postao predsjednik republike, iz dana u dan traži način da nam pokaže kako je i dalje predsjednik vlade, kao da iko pametan uopšte i pomišlja da to ospori. Povrh toga, riječ je o modelu vladanja koji počiva na incidentima. To jest, na proizvodnji incidenata.
Incident je bila Izetbegovićeva suvišna izjava o Kosovu. Kao što je incident bila i jučerašnja konferencija za novinare. A sva trojica predsjednika došla su iz Sarajeva u Beograd samo da bi zajedno sa predsjednikom Srbije odigrali još jednom isti incident. Mi se sad možemo pitati imaju li ti ljudi da rade nešto pametnije od toga i kakve su to države u kojima oni vlast drže na takav način? Ali, možda je pažnju bolje skrenuti na njihovo savršeno međusobno razumijevanje i saradnju. Tri predsjednika iz Bosne i Hercegovine došla su u Beograd samo zato da bi Vučić mogao da izigrava državnika. Bolji primjer za dobrosusjedske odnose teško da ćemo naći.
Peščanik.net
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.