-Pi­še: Dra­gan Mra­o­vić

Volimo da se busamo u prsa. Da se junačimo. Ali, to je danas samo farsa, jer je rajinski mentalitet glavna osobina Srba i Crnogoraca u milokratiji i vučkokratiji. Milogorci nisu u igri, jer oni su dijagnoza, a ne karakter. U Srbiji je strahovlada autokratora Gospodarčića zaplašila sve živo. Ono malo što bi da se još gica ili je potkupljeno, ili je beznačajna brojka.
U milogori svi znaju kako režim krade glasove, kako se obogatila Prva familija, junače se svi u kafani, ali kada treba odbiti da se dâ lična karta Gospodarevoj posluzi pred biračkim mjestom, oni je bespogovorno daju. Poslije se pravdaju da bi izgubili radno mjesto da tako ne rade. Tako su oni saučesnici milogorskog režima. Tako kao oni ponaša se roblje, a ne časni Crnogorac ili Srbin. Veliki su veliki dok smo na koljenima. Ustanimo, pa će ovi naši „veliki“ izgubiti radno mjesto, a ne mi.
Šta nama daju Gospodar i Gospodarčić? Ništa. Ono što moraju dati raji uzeli su od nje. Sebi su zadržali najviše, a ostatak jedva posolili da bi opet mogli da zagrabe. Uzeli su nam naše, a ponašamo se kao da nam oni nešto daju i čine. Kao da bez njih propadoše Srbija i Crna Gora. Vidi narod da je suprotno, da baš sa njima propada, ali ćuti kao ovce, pa ne pamti više ni dobri Bog prave Srbe i Crnogorce. Da nema na vlasti Gospodara i Gospodarčića što bi bilo? Bismo li propali? Ako su nam oni uslov opstanka, onda treba ne da propadnemo, već i trag da nam se zatre. Probudi se narode! Naše penzije smo zaradili, nisu njihove, pa da nam ih oni udjeljuju kao milostinju. Naše plate smo zaradili, nemamo mi što njima zahvaliti. Ali, imamo ih pitati: što nam pokradoše penzione fondove? Što nas plaćaju kao da smo robovi?
Nećemo ih pitati što nas ponižavaju? Moramo sebe zapitati zašto to trpimo?: Odgovor nije, šta ja tu mogu? Ako hoćeš, onda i možeš, kažu Amerikanci. Ovce slijede ugiča, a za junacima idu „junak za junakom“.
Ali, građani Crne Gore i Srbije danas većma ne pružaju otpor robovlasničkoj i neofeudalnoj evroatlantskoj pošasti koja negira istoriju Evrope kao arhipelaga različitosti, kulturnih i lingvističkih razlika, i tako saučestvuju u deliktu njegove amerikanizacije putem bezuslovnog nametanja prekookeanske subkulture neograničenog konzumizma, razaranja socijalnog ekonomskog modela u kome jedino ima mjesta za državnu intervenciju radi zaštite socijalnih prava. Prihvataju individualistički egocentrizam uz iskorijenjivanje identiteta bilo koje vrste, osim ako on ne spada u korpus neoliberalnog i bankarskog koncepta ekonomije, pri čemu je kultura roba, a ne duhovna vrijednost, pri čemu čovjek nije čovjek, već „resurs“, dakle roba.
Iz takvog miljea su nastali Gospodar i Gospodarčić, te paradigme nacionalne izdaje, kršenja zakona, kriminala i diktature. Oni su produkt današnje mase građana koji nemaju hrabrosti da se odupru toj gubi. Ima li ikoga u Srbiji ko može da negira drastično kršenje njenog ustava zbog samovolje Gospodarčića? Ima li ikoga u Crnoj Gori ko ne zna da se Gospodar obogatio na švercu i pljački resursa naroda? Pa što ćuti taj narod? Čak i ovce znaju da zableje. Ali srpski i crnogorski junaci postoje sada samo u našim epskim pjesmama, a u stvarnosti smo amorfna masa koja tvori ambijent za najsramniji dio crnogorske i srpske istorije. Jer, bili smo i ranije okupirani, ali nismo pristajali na tu okupaciju. Uvijek smo čekali k’o zapeta puška da se prilike promijene i čim se moglo, ustali smo i izborili slobodu. A danas građani pristaju na okupaciju i ko će onda ustati?
Za takve naše građane važi Sartrova misao: „Prezirem žrtve koje poštuju svoje dželate!“

(Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)