Porudzbenica
Riječ
Dana |
Miroje Jovanović, avdokat :
Svjedok saradnik je tri puta promijenio iskaz, koji je sada naučio kao pjesmicu, kako bi optužio DF, a u tu svrhu su mu angažovali i trenera za javne nastupe.
|
Vic
Dana :) |
U ordinaciji zviždi pacijent i kaže psihijatru:
– Doktore, ja mislim, da sam ptica!
– Što ne odletite nazad u čekaonicu, ja ću da pozovem bolnicu, da vam pripreme gnijezdo.
– Kolega, čuo sam, da na pacijentima vršite nove šok terapije!
– Da, unaprijed im šaljem račune!
Kad su doveli unesrećenu, doktor je pregledao i izdiktirao sestri:
– Ogrebotine po rukama, napuklo drugo rebro lijevo, slomljen lijevi gležanj.
U tom trenutku se unesrećena probudi.
– Koliko ste stari? - pita doktor.
– Dvadesetdvije godine.
– Sestro, napišite još: „Smetnje u sjećanju”.
|
|
|
|
|
Stav
Đoković
Vožnja autobusom kao
najbolja predstava
Vožnja autobusom je naprosto doživljaj u kojem upoznate ljude bolje i brže nego što ste mislili. Možete da čujete ili vidite kako jedu, spavaju, čitaju, razgovaraju, gdje su pošli... Nekad ste svjedoci čak i filozofskih tema
-Piše: Elmir Đoković
Volim se voziti autobusom. Nikad mi nijedan film, ni pozorište nijesu prikazali takvu predstavu, kako to život zna da učini... Vožnja autobusom je naprosto doživljaj u kojem upoznate ljude bolje i brže nego što ste mislili. Možete da čujete ili vidite kako jedu, spavaju, čitaju, razgovaraju, gdje su pošli... Nekad ste svjedoci čak i filozofskih tema. U svako doba godine neka nova čar vožnje od prve do zadnje stanice... Zimi gledam kroz prozor autobusa.
Poneki nosić znatiželjno priljubljen uz stakla. Ukras koji sjaji. Čupavi psi. Lijene mačke. Otisci prstiju. Poljubaca... Šarene zavjese, kulise da sakriju poneki čin od svijeta. Ljeti, kroz prozor busa gledam pune balkone. Ljude kako samo stoje i mole za nalet nekog novog vazduha koji miriše na život i svježinu. Na prozore se nadlakte i najhrabriji. Izbezumljeni brojevima na termometru. Suši se roba. Boje su ukrasile beton. Kupaći kostimi. U bašatama ljudi zalivaju biljke. Raznovrsni cvjetovi na prozorskim daskama obješeni, ali prkosni. Takvo cvijeće ne uspijeva svugdje. Proljeće mi stvara iluziju kako je svijet prihvatio ljepotu. Kako je svjestan svega. Zavaraju me svim tim bojama. Zavjese s mašnama. Šetači. Ljudi sa djecom. Ljudi sa psima. Psi bez ljudi. Ptice kao kontrolori svega pod njihovim krilima nadlijeću mjesta za naše korake. Budnost na svakom koraku. Cvrkut. Smijeh. Onako kako to djeca crtaju. Zelena. Plava.Žuta. O jeseni bih mogao napisati knjigu. Jesen ima najljepše boje… Od onih šarenih do bjeline prvog snijega... Daruje nam prilike da nam svaki korak stvori novu melodiju samim kretanjem po tom šuštavom blagu. Lagano kretanje sivim putevima kroz ta velika stakla donese mi dugu i u najkraćim danima. Servira mi hrpu darova, pa ih u mašti otvaram... Slutim i radujem se poput djeteta. Volim vožnju autobusom. U tim trenucima osjetim se kao umjetnik, a opet nekako šašav kao dijete.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
Uslovi korišćenja
Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.
Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.
MARKETING
loading...
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|