- Piše: Magda Peternek
Pripadam onoj generaciji koja nije išla na radne akcije (bila sam mala), ali ih pamti. Bješe tu sloge, jedinstva, mnogo rada i mnogo osmijeha i zadovoljstva. Titovu štafetu sam dočekivala u mnogim gradovima, a još sa zadovoljstvom čuvam pionirsku kapu i maramu. Sve u svemu, žalim za onim vremenima u kojima smo bili vrijedni i bezbrižni. Parola ,,I poslije Tita Tito’’ prijala je mom opredjeljenju i smatrala sam je i poslije Titove smrti živom. Vjerovatno tako misle mnogi koje su ove moje riječi podsjetile na to vrijeme.
Dakle, i poslije Tita –Tito, odzvanjalo je dugo i u ušima i u srcima, a onda je došao neko ko se zove - ,,JA’’ i usudio se da ovu parolu prekroji i bahato vikne- ,,i poslije Tita -JA’’! Ono što taj neko danonoćno, a čini mi se (daleko bilo) vječno će i da ponavlja jeste- ,,JA, pa JA’’. Između njegovog ,,ja’’ i nečijeg drugoj ,,ja’’ postoji samo on. Između njegovog ja i našeg mi, postoji opet samo on. ,,Da nije mene ne bi bilo ni vas’’- kaže njegovo ,,veliko’’ JA. A evo šta još veli:
,,Dok je moje JA živo, a vazda će biti- živjećete onako kako JA kažem. JA sam taj koji zna kako! Ili će biti onako kako ja kažem, ili nikako drugačije. A drugačije i ne može biti jer sam JA taj koji zna da ne može drugačije. Onaj ko misli da može, ne može da misli, jer mu JA određujem čime će i kako će da misli. Da nije mene i mog ,,velikodušnog’’ JA svi vi ne biste ni bili vi. Bili biste neki drugi, u stvari ne biste bili niko bez moga JA. Ni Tito, drugovi i drugarice, nije znao ko je dok nisam došao JA. I parola –i poslije Tita JA nije potpuno tačna, jer istina je –i prije i poslije Tita- JA! I ne samo prije njega, već prije svih i poslije svih JA! Nije moje ,,JA’’ od juče, kako misle mnogi. Prolazio sam kroz razno šiblje, nekih tuđih ja, bio u mutnim vodama nekih mutnih JA. Da se razumIJemo, i tada sam bio ja-JA, nije da nisam, i tada sam znao i bio siguran da se sve, baš sve, vrti oko mog JA. I zemlja, dabome. I država, nego što! Sve. Baš sve! Jutro sviće kad mu ja naredim. Smrkava /vam/ se kad se ja pojavim. Šta ćete jesti i koliko ćete jesti moje JA ima u malom prstu. Nekada ništa, a nekada baš ništa. Ali, nisam ja tako ohol da bih dozvolio da iznemogli i gladni izađete na izbore. Zbog toga, moje savjesno JA otvoriće vrata narodne kuhinje koja će raditi dan pred izbore non-stop. Moći ćete, dakle, punog stomaka, naravno i srca da glasate za moje JA. Na listi koja je pod brojem JA, i koja nosi naziv ,,I poslije Tita-JA, zaokružite moju malenkost. Želim da naglasim, da je ovo demokratska zemlja i da ću se ja svim snagama zalagati da tako i ostane. Dakle, demokrati (JA) je moje drugo JA, mada bih prije rekao da sam JA njen izvorni stvoritelj. Vaše plate i penzije ne zavise od mojeg JA, već isključivo od mojeg JA. I to mora biti jasno svima. Ono što sam naučio za vrijeme ove doživotne vladavine jeste da nikako ne smijem i neću dozvoliti da se moje JA zamijeni tamo nekim nebitnim i bezvrijednim on. Uostalom ko je taj-on, ako nije JA?! Pa, normalno-niko. Samo moje JA zna kroz šta smo prošli da bismo došli do vječnog JA. Odlično znam da ima onih koji me ne vole i koji bi rado da mi vide leđa. Ali JA sam taj koji određuje ko će da me voli ili ne voli. Ja sam taj koji okreće leđa’’.
Ovako izgleda neiscrpni monolog onog njegovog JA, a vi dragi moji bježite od takvih. Bježite glavom bez obzira . Ovo moje ja ipak će ostati da se suprotstavi takvima. Naravno i moj bič. Jer opsjednutost sobom je kič.
(Autorka je pjesnikinja)