- Piše: Čedomir Antić
Sulejman Ugljanin, bivši ministar u srpskim vladama i predsjednik nečega što nosi ponosan naziv Bošnjačko nacionalno vijeće, pozvao je na povlačenje vojske, policije i činovništva Republike Srbije iz oblasti Novog Pazara. Ugljanin je tražio pomoć Evropske unije u evakuaciji i stvaranju nove države za koju tvrdi da je stara i međunarodnim ugovorima određena politička realnost. Tvrdio je da je srpska država istorijski neprijateljska ne samo prema Bošnjacima nego i prema drugim manjinama i da je odlučna da po nalogu Rusije sve njih protjera. Do konačnog uspostavljanja (obnove ?!) bošnjačke države Srbija bi, prema Ugljaninovom savjetu, trebalo da omogući ravnopravnost Bošnjacima i rasvijetli navodne zločine koji su nad njima izvršeni.
Ovakvu izjavu Ugljanin je dao na dan nelegalnog i nelegitimnog referenduma koji su tadašnji Muslimani u novopazarskom kraju sproveli krajem oktobra 1991. godine. Kada je 2015. o istom danu Ugljanin dao jednu nešto drugačiju izjavu pojedini mediji prenijeli su da je pozvao na uspostavljanje države Sandžak, ali je njegova stranka SDA tada to demantovala tvrdeći da je riječ o srpskim nacionalističkim medijima. Nedavna izjava opasna je, međutim, ne samo kao programska i usmjerena protiv jedne međunarodno proznate države, već i zato što su on i njegova stranka dio nacionalnog vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Republici Srbiji. Kada slave jedan nelegalni referendum treba da kažu i da su ga, uključujući se u politički sistem Republike Srbije, ubrzo potom, a posebno posle 2000. i 2005. kada su u sporazumu sa njima doneseni zakoni o zaštiti nacionalnih manjina i Ustav iz 2006. godine, sami odbacili i poništili. Kada su srpskom narodu u SR Hrvatskoj i SR BiH nametnuli protivustavnu nezavisnost i ukinuli sva prava, on se podigao na oružje. Srpske vojske bi, poznato je, pobijedile i u Srpskoj i u Krajini da na strani naših neprijatelja nisu bile sve velike sile tog vremena i cjelokupne vojne snage Sjevernoatlantskog saveza. Ipak, Srbi su u BiH stvorili svoju državu Srpsku. U Hrvatskoj su poraženi, a Zagreb još nije ispunio sve odredbe Erdutskog sporazuma i Ustavnog zakona o ljudskim pravima i zaštiti nacionalnih manjina. Srbi u Kninu i Glini imaju pravo na autonomne kotare koji su im ukinuti 1997. i 2000., Bošnjaci u Novom Pazaru imaju prava koja Srbi svuda, osim u Republici Srpskoj (gdje ih živi milion) i BiH (gdje nema većinskog naroda), mogu samo da priželjkuju.
Vjerovatno je u pravu poslanik u Narodnoj skuštini Srbije Muamer Zukorlić kada kaže da Ugljanin ovako nastupa zato što više nije dio vlasti i nema pristup fondovima. Međutim, u pravu je i Ugljanin koji jasno ukazuje na činjenicu da neaktivnost i ćutnja Zukorlića (i Ljajića) u nacionalnom vijeću predstavljaju pristajanje na njegovu politiku za bošnjačku nacionalnu manjinu u Srbiji.
O čemu li razmišljaju Vlada Srbije i predsjednik države Vučić? Zašto Ugljaninu, kao i nekada Zukoriću, odgovaraju privatni žuti mediji u pauzi satanizacije demokratske opozicije? Zašto nam se obraćaju dežurne ministarske i poslaničke patriote Aleksandar Vulin i Miroslav Lazanski? Tačno je da iza ovog Ugljaninovog nastupa ne stoje naši „saveznici“ iz Brisela i Vašingtona. Da stoje, sa njim bi u Novom Pazaru danas bili i Zukorlić i Ugljanin. Naše policajce bi na putu ka nekom tutinskom selu poubijali maskirani napadači. Prilikom potjere stradala bi i izvjesna djeca od čijih bi fotografija prosječna, ne pretjerano pametna, domaćica u Belgiji dobila želju da igra glavnu ulogu u realnom hororu koji bi bio priređen nekom beogradskom porodilištu.
Sve to znamo. Preživjeli smo to. Znamo gdje je „Osovina“ i ko su Hitleri modernog doba. Jasno je i da je sada na redu Kosovo i da SNS obavlja dužnosti u skladu sa predviđenom dinamikom. Šta će posle biti zavisi od međunarodnih okolnosti, ali redosled se, ukoliko do toga dođe, zna: Srpska, Vojvodina i tek onda Novi Pazar. Takav se razvoj usporava i možda sprečava tako što, u vrijeme kada možda morate da popuštate oko Kosova i Metohije, rješavate na demokratski i po građane najbolji način ostale probleme. Nisam za hapšenje Ugljanina, osim ako nismo sigurni da će slobodu ugledati 2057. godine. Međutim, vrijeme je da on i njegova stranka budu isključeni iz svakog političkog života. Za početak raspuštanjem svih ustanova bošnjačkog manjinskog političkog djelovanja i raspisivanjem novih izbora nakon preregistracije manjinskih stranaka i udruženja. Svi moraju da se odreknu neustavnog i nedemokratskog referenduma iz 1991. godine. Takođe, vrijeme je i za ustavnu promjenu koja bi zauvijek završila sa komunističkim nasleđem od AP Vojvodine do ideja o autonomiji Sandžaka. Ukoliko ikada dođe do stvaranja sandžačkog entiteta, poznato je da srpski narod čini većinu stanovništva na najvećem dijelu teritorija koje je srpska vojska oslobodila 1912. godine. Ti krajevi ne mogu nikakao dobiti autonomiju ili nezavisnost od Beograda.
Ugljanin je spomenuo jasno definisanu teritoriju „Sandžaka“ koja se prostire na 8.678 km2. Dakle, on nema samo aspiracije prema Srbiji već i prema četvrtini teritorije Crne Gore. Zašto nije reagovala zvanična Podgorica?
(Autor je istoričar
i docent na Filozofskom
fakultetu u Beogradu)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.