-Piše: Milutin Mićović
Nije najveći problem što američka administracija ponižava narod Crne Gore, nego što to čini crnogorska vlada. U osnovnoj ideološkoj matrici, crnogorska vlada je servis američke administracije. I sad, da ne razlažemo suviše poznate ideološke koncepte, da samo malo osmotrimo mentalnu grotesku predstavnika crnogorske vlade.
Šefu Vlade se „ostvario san“, što je došao američki potpredsjednik da Crnu Goru tvrđe priveže za NATO pakt, i da sama prizna da je svoju istoriju i kulturu s radošću pogazila. Efikasna američa tehnologija mentalne manipulacije to izvodi lako, jer ona ima gotove manipulativne formule, a oni koji to prihvataju na domaćem terenu, pretpostavlja se da mnogo ne insistiraju na svom obrazu, pamćenju, istorijskom znanju i kulturnom nasljeđu. Gledano iz Vašingtona, očima savremene globlne imperije, to ne postoji, to su tamna mjesta balkanske besmislene istorije. Tako – i ako nešto od toga za taj narodić postoji, predviđeno je da ne postoji. Tako stoji s narodom koji živi tamo – ako nije spreman da bude ono što nije, neće ih mnogo zabrinuti, ako uzaludno pokuša da ostane ono što jeste. Naravno, to može da ide tako, jer crnogorska vlada unaprijed je s radošću prihvatila da sprovodi takav program, izražavajući oduševljenje bez granica.
Američki potpredsjednik Pens kaže – Crnogorci, vi ste pravi junaci, jer ste se suprotstavili vašem vjekovnom prijatelju, Rusiji, pljunuli ste na to istorijsko prijeteljstvo i podršku, bez koje Crne Gore kao države ne bi bilo, i junački ste izabrali američko pokroviteljstvo, što vas obavezuje na propisano neprijateljstvo prema Rusima, u mjeri koju od vas bude zahtijevala naša administracija. Virtuelni državni udar koji su sproveli ruski agenti u Crnoj Gori na dan izbora daje vam dovoljno psihološkog opravdanja da u tome istrajete. Ako to ne možete izdržati otvorenih očiju, zažmurite, i napredujte u mržnji, jer vas na to obavezuje vaše novo strateško prijateljstvo. U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci. Lijepo ga je neko uputio na Njegošev stih, ali on je, naravno izbjegao pomen tog imena, nego je nama čuvene riječi smjestio u narodne poslovice. Pens, naravno, lako čita mentalitetske slabosti vlastoljubive crnogorske administracije, pa mu je važno da im potkrijepi junački narcizam, i izdaju brata, i klanjanje tuđinu označava kao podvig i junaštvo.
To je okvirna manipulativna strategija, koja podrazumijeva, radi ubjedljivosti, i lakšeg sprovođenja, velike geopolitičke topose – kao (azijatska) Rusija, anticivilizacijsko pravoslavlje, ćirilica, slovenstvo, bez čije likvidacije zapadna kultura, a i vojna doktrina, imaju problem s nečim što je neobradivo, nefunkcionalno, iracionalno, što može, dakle, i da poruši sve projekte, pa i projekte zapadne alijanse - što ne bi bilo prvi put u istoriji.
Eto, zašto su Crnogorci (to jest, crnogorska vlada) – junaci. Junaci su što su svoje istorijsko nasljeđe bacili pod noge, odjednom se i po zadatku postidjeli njega, i zamolili nove prijatelje da ih očinski usvoje.
Kako se ovo moglo desiti Crnoj Gori? Pozabavili smo se dovoljno duhovnom, kulturnom i elementarno ljudskom destrukcijom, koju crnogorska vlada sprovodi u svom narodu poslednjih 20 godina. Čini nam se da je najbolja lokalna riječ koja slika te karaktere kad se dokopaju malo vlasti, a koja glasi – nesojluk. Riječi soj i nesoj, u bukvalnom značenjskom nivou, odnose se na životinje, pasmine, animalnu genetiku. A prenose se u antropološki prostor radi bogatije semantičke radijacije i prodornije ekspresije. Prenošenjem „nesoja“ u antropološki prostor, s druge strane, nesojsko ponašanje, ostaje u jakoj vezi sa životinjstvom, animalnošću, bestijalnošću, pred kojim bi se i životinje postidjele.
Evo o „krvavom“ državnom udaru crnogorska vlada i državni tužilac javno bestijaju godinu dana sve zahvaljujući nalogu s visokog mjesta. Što je više priče i državotvornog bestijanja, sve je manje dokaza. A na tome grade novu državnu, ideološku, kulturnu i političku strategiju Crne Gore. Postavili su joj fantastičan, više, fantasmagoričan temelj! Koji će utvrditi građane Crne Gore u novom bratstvu i jedinstvu, bez zdravlja i oporavka. Pa ako Pens može da citira Njegoša, a da mu izbjegne ime, zašto ovu crticu ne završiti Njegoševim stihovima: „Ne trebuje carstvo neljudima, nako da se pred svijetom ruže“.
(Autor je književnik)