Porudzbenica
Riječ
Dana |
Svetalana Pešić, Centar za građansko obrazovanj:
– Kada je riječ o načinu trošenja budžetskih sredstava imamo dvostruke aršine. Najugroženiji slojevi jasno vide da se preko njih prelama sva štednja, dok se na drugim stranama neštedimice troši.
|
Vic
Dana :) |
Pripremili se ludaci da pobjegnu iz ludnice i spremili plan:
1. Uspavati čuvara i uzeti ključeve.
2. Otvoriti prva i druga vrata.
3 Pobjeći na slobodu!
I jedne večeri krenuli, uspavili čuvara, otvorili prva i druga vrata i onda je vođa rekao:
●Proba uspjela, sjutra bježimo!
Žena u parku nailazi na starca i ne može a da ne primijeti koliko srećno izgleda. Zastane i pita ga:
- Izgledate tako srećno i zadovoljno! Koja je tajna tako srećnog i dugog života!?
- Pušim kamaru cigareta, pijem litar piva dnevno, jedem samo masnu hranu i nikada ne vježbam.
- Stvarno!? Nevjerovatno! A koliko imate godina?
- 36.
|
|
|
|
|
Stav - datum: 2017-07-12
Pustoš duše
Čovjek, htio ne htio, stvara jedno novo lice i, moguće, nije kadar da pruži otpor. Dakle, kvari se ljepota i priroda čovjeka
-Piše: Krsto J. Pejović
Život u neoliberalnom poretku je za mnoge surov i to nije novost. Umnogome je nastupila pustoš duše. I to je, ponegdje i donekle, pomodarstvo. Zaboravlja se da je, donedavno, bilo da je služba čovjeka da svoju dušu založi u propovijedadnju humanih ideja. Svijet, nažalost, nije više u tome. Knjige koje su se čitale, od novog svjetskog poretka, konfiskovane su i „odvedene“ u konfinaciju, što ne čudi jer ova epoha umnogome razara dušu značajnog dijela svijeta, ni prema kome nema nimalo sentimentalnosti, ne barem prvih decenija trećeg milenijuma. Da je danas živ jedan od najtemeljitijih evropskih duhova – Dostojevski – pisao bi svoje romane pod istim naslovima sa različitom ili sličnom sadržinom i istom socijalnom normom. Inače, nema više ni „lijepe prirode“ kojoj je jedino seljak davao, bar koliko je od nje uzimao. Vjerovatno bi se negdje pojavilo pismo Dostojevskog o putniku iz neoliberalne ekonomije, jer ideja novog svjetskog poretka „savremenog društva“ iziskuje „Besjedu“ ljubitelja „savremene priče“ zapadnjačkog kova, koja zapostavlja moralne vrijednosti i koja ima samo jednu opsesiju – profit. Vrijednosti sa istoka su potpuno zapostavljene. Znamenita književna djela sve se manje čitaju ili uopšte ne čitaju. I to je tragikomedija. Istinski dio časnih duša ima osjećaj izgubljenosti. Veći dio onih kojima je „duša hladna“ baca se u zagrljaj novog svjetskog poretka, bez obzira sa kojeg prostora, meridijana ili iz koje države dolazi. Kod tog i takvog sloja razgovori su niskog kulturnog nivoa, s novim pravilima igre i bez argumentacije i konstatacija... Istorijski kazano, stiže „novi život“ koji interesuje samo savremena ekonomija, i ništa više. Čovjek, htio ne htio, stvara jedno novo lice i, moguće, nije kadar da pruži otpor. Dakle, kvari se ljepota i priroda čovjeka. Stvara se plima poročno obogaćenih za dobit – profit. Originalnih životnih osobina nalazimo sve manje, odnosno rijetko. Došlo je, kako bi rekao Gogolj, do duševne oskudice, i to, maltene, svugdje. Inače, naše sudbine nisu podjednake. Svima nije dato isto. Prema neoliberalnom „talentu“ nemaju svi jednak odziv, kad je riječ o životu koji oblikuje neoliberalna ekonomska doktrina. Kod pojedinih slojeva društva ne osjeća se potreba za normalnim životom, kao da je svijet izdao sebe, kao da je zaogrnut „sumnjivim svojstvima“. Znanje se miješa sa neznanjem. Logika se ne poštuje. Razum je poništen. Logika tržišta novog kapitalizma jedino se tiče bogaćenja, kao njenog cilja. Rijetko ko „bije bitku“ sa novim vrijednostima, koje su, ipak, planetarnog dejstva. Obrazovani svijet se sve više iskazuje nesposobnim. Činiti dobro više nije glavno u životu, a kultura, odnosno obrazovanje, sve je manje mjesto razvitka društva. Obrazovanje nije više investicija. Zaboravlja se da je sve od Boga i u Bogu. Više je onih koji gube put pred sobom. Stiče se utisak da rapitno nestaju prave vrijednosti stare dame Evrope. U čovječjim dušama se naselila i ustanila strast. Siromaštvo svijeta se javlja kao opšta pojava. Mnogo je više povrijeđenih i poniženih. U ljudskoj duši kao da je usađeno osjećanje grubosti. Sve je više ratova, ubijanja i stradanja bez milosti, i to je susret čovjeka sa ,,savremenom civilizacijom“. Vjerovatno „zlim dusima“ nikad kraja. O časnim i istinitim pravilima se sve manje razmišlja. Vrijeme navodno velikih sistema za spas duše nudi reforme u kojima normalan čovjek sebe ne prepoznaje. To je dovelo do dubokog razmimoilaženja Istoka i Zapada. Mlad čovjek gubi put i jedina njegova budućnost je neizvjesnost. Jedini zadatak čovjeka savremenog doba je što veći profit uz što jeftiniju radnu snagu, i to je, nažalost, glavno stanje i saznanje. Stiče se utisak da je zbog ove „krilatice“ i đavo prerušen u „progres“, pa tako uništava čovjeka našeg doba. Stoga običan svijet mora biti svjestan da ovo vrijeme traži čitavog čovjeka. Nikako da se upamti ona Lorkina da je dobrota najveća mudrost, ili Andrićeva da uspjeh često u životu čovjeku lomi vrat. Običnom čovjeku egzistencijalizam je uprošćen, ali to ne bi trebalo da znači, da se ide sa scene. U karakteru čovjeka, bogato obdarenog raznovrsnostima, ima još inicijative i energije da se posve ne odrekne duše. Nekad se davala zakletva, da bi se jamčila istina. Danas se laže pod zakletvom. Zato, vratimo se vjeri, jer jedino sa njom možemo preživjeti i sačuvati dušu. Samo za DEKALON nije potreban DNK. Ne zaboravimo da nas Gorki uči da je život đavolski vješto ustrojen. Zato, shvatimo da novi kapitalizam treba bar pokušati civilizovati.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|