Piše: prof. dr Slobodan Radonjić
O kadrovima u oblasti ekologije i zaštite životne sredine suvišno je trošiti riječi, jer ih ima raznih, a najviše praznih. Ekologijom i zaštitom životne sredine upravljaju najčešće pravnici koji ne znaju šta je ekologija, niti poznaju osnovne zakonitosti u prirodi. Životna sredina ugrožena je zagađenjem zemljišta, vode i vazduha, iako nema industrijalizacije, jer kvalitet životne sredine nije planiran već vladaju anarhija, neznanje i pljačka prirodnih resursa. Smetlišta ozbiljno prijete zdravlju. Mogućnosti za širenje zaraze uvijek postoje. Jer, nema komunalne službe koja će očistiti grad u kojem žive nemarni stanovnici. Gradovi su čisti samo onda kada građani sarađuju sa komunalnim preduzećem. Programi zaštite i unapređivanja životne sredine moraju da poteknu od samih građana u mjesnim zajednicama. Tako će ih se ljudi pridržavati. Koliko smo učinili da obezbijedimo čist i zdrav ambijent za življenje u Crnoj Gori? Prije svega, neophodno je utvrditi koji je nivo komunalne higijene potreban u gradovima, a koji je moguće ostvariti. Zatim, kakve su trenutne mogućnosti komunalnih preduzeća u vršenju osnovne funkcije i šta bi trebalo da urade... Toliko je buke između nas, ispred nas i pored nas, da je logično prisustvo riječi: ...tišino, ti si najljepše od svega što slušah... Toliko je u ovim našim „urbanim cjelinama“ i svakovrsnih saobraćajnih sredstava i svakovrsne muzike, od promuklosti popa do slobodnih „estrada“ dreke i jeke između krša, betonskih i čeličnih zidova, da se baš i ne može reći da čovjek od svega toga ne strada. Planiranje da se iscrpljivi resurs ugalj u Pljevljima iskoristi za jednu generaciju- najviše do 30 godina predstavlja sebičnost, nemar, nestručnost i neodrživi- neusklađeni razvoj.
Eksploatacija nafte i gasa iz našeg podmorja bez konsultovanja struke je primjer drskosti u zaobilaženju struke i nauke. Napali smo i tzv. ekološku i turističku državu, građane, floru i faunu. Mi se hvalimo masovnim, a ne elitnim turizmom. Masovni turizam, kamp kućice, indivualna izdavanja soba, apartmana, stanova, podruma i garaža zagađuje životnu sredinu. Kod nas su gosti u turizmu sirotinja, a bogati odlaze atraktivnije i čistije destinacije. Strogi evropski standardi neće dozvoliti ulazak Crne Gore u Evropsku uniju sa zagađenom životnom sredinom. Ako termoelektrane nijesu dobre za EU, onda ne mogu biti dobre ni za nas. Oni izbacuju proizvodnju energije u termoelektranama, a za nas je to savremena tehnologija i spas države. Kod njih odlučuje struka, a kod nas neznanje i političari. Kako će država biti ekološka sa najzagađenijim gradom u Evropi, za koji se planiraju novi izvori zagađenja? Da li u Ministarstvu zaštite životne sredine i uređenja prostora imaju katastar zagađivača? Koliko je u tzv. ekološkoj državi divljih deponija? Kad će crnogorski stručnjaci početi i završiti sa izradom fitocenološke karte Crne Gore? Kada će Crna Gora dobiti popis ugroženih, reliktnih i endemičnih vrsta? Sa raspoloživim sredstvima i ovakvim uvažavanjem struke, ostaćemo jedini u Evropi, a tobože smo imali lijepe želje i slavili 25 godina imendana.
Prije dvadesetak godina bivši predsjednik vlade izjavi: „Neće Crna Gora biti komunalno preduzeće“. Sasvim ispravno reče, ali dozvoli da se lokalne zajednice poigravaju životnom sredinom i otvore na stotine divljih smetlišta i deponija. Ako svemu rečenom dodamo da je Crna Gora duhovno, moralno i politički vrlo zagađena, bogata narko- dilerima i duvanskom mafijom, onda nemamo pravo da zavaravamo ni sebe, ni svijet.
Savremena aktuelnost ekologije mora da uključi i zaštitu životne sredine. Tako biološka disciplina ekologija postaje eminentna, interdisciplinarna. To je danas opšte ljudska i praktična nauka o prirodi u kojoj se prepliću mnoge nauke- biologija, geografija, prostorno planiranje, pravo, arhitektura, ekonomija, hemija, pedologija, promet zagađivača i dr. Iako imam završene studije biologije sa smjerom ekologija i zaštita životne sredine, specijalističke i magistarske studije na zaštiti životne sredine sa svim nabrojenim predmetima, ne dozvoljavam sebi da sam donosim neke odluke i zaključke bez konsultacije stručnjaka različitih profila koji imaju dodirne tačke sa problemima životne sredine. Zato koristim priliku da se obratim budućim poslanicima da hitno pokrenu pitanje brisanja naziva ekološka država, jer nema naučno ni praktično utemeljenje. Ako našim političarima ne pođe za rukom da pobijede struku i nauku, onda se Crna Gora više neće zvati tzv. ekološka, bez obzira na to što će bezimene snage nauke manipulisati ekologijom. Razumno i znalačko korišćenje nauke i tehnologije treba i može da potisne stihijnu i sterilnu politiku i kao odlučujući faktor u odnosu čovjeka žive i nežive prirode. „Ko ne voli život, taj ga i ne zaslužuje“ (Leonardo da Vinči).
Ekološka svijest poslanika, predstavlja jedan vid patriotskog odnosa prema Crnoj Gori, te očekujemo da oni ne odlučuju o pitanjima ekologije i zaštite životne sredine bez konsultovanja stručnjaka različitog profila.