Piše: Zoran Kićović
NVO Udruženje za zaštitu prava vojnih invalida skoro četiri godine pokušava i nastoji da poboljša status vojnih invalida, a to su lica državljani Crne Gore, za čiji invaliditet je odgovorna država, jer su oni kao lica na obaveznom odsluženju vojnog roka, vojnim vježbama i drugim vojnim aktivnostima izgubili zdravlje i bitno su im umanjene opšte sposobnosti. Naš predlog je bio da se omogući posebni uslovi penzionisanja najtežim vojnim invalidima, kako je to omogućeno za blizu 20.000 drugih korisnika,što bi na godišnjem nivou opteretilo budžet 70-80 hiljada eura, a u jednoj varijanti 20-25 hiljada eura, a sve s namjerom da olakša primjena prava nadležnim organima i sudovima, budući da njihove odluke moraju biti u skladu sa prihvaćenim međunarodnim konvencijama i Ustavom.
Na sjednici parlamenta od 16. jula o. g. protiv takvog našeg predloga, po treći i poslednji put, bila je vladajuća koalicija, što predstavlja samo još jednu činjenicu odnosa vladajuće koalicije prema vojnim invalidima.
Pri činjenicama da su naknade za oštećenje organizma-invaliditet vojnih invalida u proteklih 10 godina povećane 88%, primanja Fonda POI oko 125%, zarade 160% i više u istom periodu, da državni organi koriste zgradu vojnih invalida u Podgorici bez naknade, da je država oduzela i prodala Centar za liječenje i rehabilitaciju vojnih invalida u Igalu, nezvanično smo saznali da je isto urađeno sa odmaralištem vojnih invalida u Ulcinju, što sve jasno govori o pogonu vojnih invalida.
Mislio sam da se na odnosu prema vojnim invalidima i „LEKCIJI IZ PATRIOTIZMA, HUMANOSTI, MORALNOSTI I PRINCIPIJELNOSTI“ zahvalim Vladi Crne Gore, Skupštini, odnosno onim poslanicima koji su protiv poboljšanja status vojnih invalida, a zamoljen sam od jednog broja vojnih invalida za “ posebnu zahvalnost” poslanicima pomorskih opština od Herceg Novog do Ulcinja jer su oni kao vojnici na obaveznom odsluženju vojnog roka stradali pomažući primorju 1979.g. posle katastrofalnog zemljotresa.
Vlast u Crnoj Gori potencira antifašizam, a odnos prema vojnim invalidima podsjeća na pogon lica sa invaliditetom krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina prošlog vijeka, jedne potpuno druge ideologije i to sve pred očima antifašističke i civilizovane??? EU.
Ovakvim odnosom, političkih struktura ne poštuje se ni Ustav, ni UN Konvencija o pravima lica sa invaliditetom, ni antifašizmom, ni dostojanstvo vojnih invalida, a da li će takav političko-pravni stav slijediti i pravni praktičari u primjeni prava ostaje da se vidi.
NATO zvaničnici ističu da je Crna Gora uvažila gotovo sve zahtjeve i da čini vidan napredak k NATO, posebno potencirajući implementaciju u vojnom i bezbjednosnom sektoru i zakonodavstvu. Identično ističu i nadležni iz vlasti Crne Gore.
Prava vojnih invalida bi morala da prodaju korpusu vojnih prava, kao objava vojnih aktivnosti sa mogućim štetnim posledicama, a o korpusu vojnih prava i zakonodavstva postupa se po zahtjevima NATO-a. Da li je NATO-u stalo do naših građana i da li ih je briga za vojne invalide ili ih samo interesuje prostor i teritorija Crne Gore?
Vojne aktivnosti često imaju i štetne posledice po državljane jedne države, kako su regulisana ta i takva prava u NATO, pitali smo ambasade najznačajnijih NATO članica, delegacija EU i koordinatora za NATO integracije gospodina Garčevića, sugerisali smo da konkretnije i preciznije kažu koje skoristi građani Crne Gore mogu imati od NATO integracija. Kakve koristi bi imali vojni invalidi i da li bi im status i primanja kao vojnim invalidima u SAD bio u skladu sa prosječnim platama u SAD, odnosno u Crnoj Gori.
Zaključujem da je ovakav odnos prema vojnim invalidima proistekao NATO stavom, a taj odnos prema ovoj posebnoj kategoriji lica sa invaliditetom, nikako nije u skladu sa antifašističkom ideologijom - naprotiv, ni sa Ustavom, ni sa UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom, a samim tim nema ni vladavine prava na kojoj navodno insistira NATO.
Zato hvala NATO (umjesto Vladi i jednom broju poslanika Skupština Crne Gore ) I NE U NATO.
Glavni argument za ulazak u NATO je isticanje legitimnog očekivanja da će biti više direktnih stranih investicija. Prije 6-8 godina po saopštenju naših zvaničnika bili smo “ekonomski tiger” u Evropi po direktnim stranim investicijama(iako nijesmo bili u NATO). Bugarska, Rumunija, Albanija itd. članice su NATO već nekoliko godina, a nijesu dostigle ni naš skromni standard( kad upoređuje naša vlast), Hrvatska koja je godinu dana članica NATO belježi pad direktnih investicija za oko 15% od učlanjenja u NATO. Grčka, Portugalija,Španija i još neke druge članice NATO su u ekonomskom smislu pred bankrotom, tako da isticanje navodnog ekonomskog prosperiteta ne stoji i nema smisla.
Drugi argument kji se ističe je prijetnja od globalnog terorizma, kao da su NATO članice imune od terorističkih napada-naprotiv značajnije su i češće mete.
Protiv terorizma na globalnom nivou, moraju učestvovati sve progresivne zemlje svijeta, ako se želi spriječiti i zaustaviti taj fenomen, jer je NATO očigledno nemoćan.
NATO navodno insistira na vladavini prava, koja je u Crnoj Gori u povoju, pokušava sa teškom mukom da zaživi. NATO često ne poštuje Ujedinjene nacije, Povelju UN, Savjet bezbjednosti, ustav država, pa mi čudno zvuči insistiranje na vladavini prava da bi se dobila pozivnica za članstvo u NATO.
Ako je NATO-u stvarno stalo do vladavine prava, s obzirom na diskutabilnost odredbe iz člana 15 Ustava Crne Gore, NATO kao vojno-politički savez, morao bi insistirati na izmjeni čl. 15 Ustava tako da se Ustavom uredi mogućnost i način Crne Gore i da se utvrdi neophodna većina punoljetnih državljana Crne Gore sa pravom glasa, jer po tumačenju jednog broja stručnjaka na osnovu čl. 15 stav 4 Ustava, Crna Gora ne može biti članica NATO saveza, niti EU. Znam da ima i onih stručnjaka čije je tumačenje drugačije, ali da bi nešto bilo nesporno, jasno, čisto i da ne bi izazivalo bilo kakve nedoumice u budućim istorijskim događanjima, a pri činjenici da NATO navodno insistira na vladavine prava trebalo bi pristupiti izmjenama ove odredbe, na čemu bi morao insistirati NATO.
Ne manje značajno pitanje je i koliko košta članstvo u NATO savezu! Po do sada saopštenim informacijama, ta suma se kreće od nekih 45-80 miliona eura godišnje, koji je iznos varijabilan i u principu se uvećava.
Ko te plaća? Građani Crne Gore!!!
Što je svakako još jedan od razloga da ti isti građani na referendumu odlučuju o članstvu u NATO, ako do pozivnice dođe.
Moje razmišljanje i stav o NATO sam nastojao zasnovati na realnim i racionalnim argumentima, bez emotivnog pristupa i zato nijesam pominjao razaranje Podgorice i ogromne žrtve 1945 g. od tada saveznika SAD, ni bombardovanje 1999.g., ni Murino, ni kasarnu u Danilovgradu, ni aerodrom u Podgorici, ni zabranjene kasete bombe sa osiromašenim uranijumom, ni Lušticu, ni mnogo toga učinjenog od strane NATOa ili njegovih osnivača.
Imajući u vidu tradiciju nesvrstanosti i neutralnosti, smatram da se ni sada ne treba svrstavati, već držati neutralnost i dobre prijateljske odnose na svim zemljama, pa i sa NATO zemljama na principima uzajamnog poštovanja i uvažavanja.
(Autor je predsjednik NVO Udruženja za zaštitu prava vojnih invalida)