Piše: Magda Peternek
Uvijek se slatko nasmijem kad se neko pozamašan pravda riječima: ‘’Ja skoro ništa ne jedem, a sve mi se prima’’! ‘Ajde što lažu okolinu, na to smo navikli, nego što uporno lažu sebe, možda mnogo više nego što imaju kilograma. Uglavnom, mrtva trka.
Oni drugi što priznaju da ‘’krkaju’’ gdje stignu možda misle da im se pola prašta i da im se ne vidi, pa nastavljaju istim tempom. Ko god da im oprosti (okolina ili (ne)tačna vaga), zdravlje sigurno neće. Kad –tad posledice su neminovne, a vrlo često i kobne.
U današnjem vremenu u kom paradoksa ne fali, i u ovom slučaju jedan je vrlo prisutan. Naime, nikad više nego poslednjih godina nije bilo reklamiranja preparata za mršavljenje, nikad više raznih kapsula, čajeva i drugih ‘’čudotvornih’’ napitaka, a nikad više gojaznih ljudi i djece. Sve proizvođače tih đakonija naravno da zanima jedino profit i ništa drugo. Ne krivim ih, jer su se dosjetili načina kako da ‘’omaste brke’’. Ako neko misli da je to nekorektno i nehumano, jer je možda ostvareno na ‘’tuđoj muci’’, grdno se vara. Jer onaj ko vodi računa o svojoj ishrani i o svom zdravlju, apsolutno neće imati potrebu za tim preparatima. Međutim, ovo je vrijeme kada se neopisivo brzo živi, pa samim tim brzo i hrani, da ne kažem ‘’ždere’’. Brza hrana, brzo goji, to je ‘’zakon’’. Ali, zakon koji se mora rušiti.
Nedavno sam bila zapanjena ugledavši u jednoj ulici red unedogled. U prvom trenutku sam pomislila da se prodaju karte za neku kulturnu ili sportsku manifestaciju, pa se obradovah. Kratko je to trajalo, jer zapazih pune ruke pljeskavica i halapljivih zalogaja. Naravno da se ‘’ždranje’’ nastavilo na ulici, a mnogi tako ‘’opremljeni’’ uđoše i u gradski prevoz. Čisto da i drugima ‘’zamiriše’’.
Moram da naglasim da ništa manje ne bi smjelo da bude kažnjivo žvakanje hrane na ulici, od bacanja pikavaca. Oba primjera su nekulturna i nepristojna, kao što je nekulturno i nepristojno biti debeo. Uživanje u hrani nema nikakve veze sa njenim enormnim količinama i brzinom konzumiranja. Naprotiv. Svaki obrok bi trebalo da bude ritual, a ne zatrpavanje rupa. Izgubili smo osjećaj i stari dobri običaj zajedničkog porodičnog ručka, laganog razgovora, laganih zalogaja. Sve je u hodu, sve je u potrebi da se što prije zasitimo. Takvim načinom i razmišljanja i ishrane gojaznost je neminovna. Jer, kada se proširi želudac, on traži sve više i tu nema zaustavljanja. Nemam razumijevanja ni za one koji svoju ili tuđu gojaznost pravdaju nekim hormonskim poremećajem, jer ako je i došlo do njega, razlog je opet neumjerenost. Nedostatak fizičke aktivnosti jeste jedan od razloga što se kilogrami talože, ali nije ključni. Bavljenje bilo kojim sportom, ili brzo hodanje, pa i lagana šetnja svakako su poželjni i neophodni, bez obzira na tjelesnu težinu. Ali ako se posle takve jedne aktivnosti sve duplo nadoknadi prepunjavanjem stomaka, onda ‘’uzalud vam trud, svirači’’.
Podatak da su za dvije decenije naši građani postali gojazniji za čak 65 odsto i da veličina porcije iznosi 590 kalorija zaista je krajnje zabrinjavajući. Prekomjernu tjelesnu masu ima 34,2 odsto djece do deset godina. Višesatno sjedenje ispred televizora i računara jedan je od glavnih uzroka deformiteta i gojaznosti kod djece. Rezultati istraživanja Republičkog zavoda za sport o fizičkoj sposobnosti školaraca, pokazali su da su dječaci sada teži za 14 odsto nego prije deceniju i po, a djevojčice za 11 odsto. Svjetska zdravstvena organizacija, na osnovu istraživanja sprovedenog u 53 zemlje, upozorila je da će se do 2030. godine znatno povećati broj gojaznih.
Povišeni krvni pritisak, dijabetes, predstavljaju ozbiljne faktore rizika za pojavu infarkta već posle 35. godine. Gojazna djeca su gotovo sigurno budući pacijenti na kardiologiji, endokrinologiji, zatim imaće mnogo veći rizik od dijabetesa i drugih hroničnih bolesti koje prerano odnose živote. Broj gojaznih uporno raste u Americi i Evropi kao i kod nas. Zaista se mora imati u vidu da su glavni razlozi nastanka gojaznosti upravo kulturološki. To znači- pogrešan stav o hrani i fizičkoj aktivnosti. Gojazni muškarci često imaju problem sa potencijom i sterilitetom, a žene poremećaje menstrualnog ciklusa. Kod gojaznih žena je povećen i rizik za tumore dojke u kasnijem periodu života. Sve u svemu, nema nijednog valjanog razloga, kojim bi se mogla opravdati gojaznost. Naprotiv, vrlo je opasna i halapljiva.
Zato, mislite o svom zdravlju. Jedite kada ste gladni, a ne kada vam je dosadno. Hranite se zdravo, mislite zdravo. Bićete mnogo zadovoljniji kada se pogledate i u ogledalo i u dušu. Povedite prijatelje na jedan lagan i prijatan ručak. Ja sam za tim stolom. I ja i moj bič. Jer, gojaznost je kič.
(Autor je pjesnik)