Bivšoj opoziciji, a sada novoj vladajućoj većini čestitam pobjedu na izborima i formiranje nove, demokratske Vlade Crne Gore. Vjerujte da ovo nije velika vijest samo za Crnu Goru već i za Srbiju i druge države u regionu koje isto tako godinama vape za slobodom, pravdom i demokratijom, poručio je, u intervjuu za „Dan” Boško Obradović, lider Pokreta Dveri.

• Kako vidite postizborne poruke na relaciji Đukanović–Vučić, s obzirom na to da obojica u javnost plasiraju priču da više nisu u kontaktu, a Đukanović je čak Vučića optužio i da je doprinio njegovom porazu?

– Za mene su oni bili i ostali politička braća blizanci i niko me ne može uvjeriti da i dalje ne održavaju najprisnije političke i poslovne kontakte. Ne smijemo nikada zaboraviti da je Milo Đukanović bio onaj ko je Aleksandra Vučića uveo u svijet stranih obavještajnih agentura i kontroverznih biznismena koji su potom posredovali u dolasku SNS-a na vlast u Srbiji. Vučić je taj dug u potpunosti vratio tako što nikada niti riječ nije rekao protiv Đukanovićeve vlasti i u zaštitu Srba i SPC u Crnoj Gori, a bio je tu i kada je trebalo da odglumi svoju ulogu u lažnom državnom udaru kada je Đukanovićeva vlast praktično bila pala na pretprošlim izborima. Dakle, mi u Srbiji mnogo dugujemo Đukanoviću za Vučićev dolazak na vlast, a vi u Crnoj Gori Vučiću što niste slobodni još od 2016. već ste imali četiri propale i teške godine.

• Godina na izmaku ostaće upamćena po izbornom porazu Đukanovića i njegovog DPS-a u Crnoj Gori, ali i po apsolutnoj pobjedi Aleksandra Vučića i SNS-a na izborima u Srbiji. Možete li napraviti paralelu između ta dva događaja, odnosno šta je, prema Vašem mišljenju, ključni momenat koji je doveo do poraza jedne, odnosno do pobjede druge apsolutističke vladavine?

– Suština je samo u jednom: Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije bila pod kontrolom Đukanovićeve vlasti i stala je na stranu svoga naroda, dok je situacija u Srbiji drugačija. Drugo, Đukanović je napravio veliku grešku da udari na SPC i narodne svetinje, dok vladajući režim u Srbiji još uvijek javno glumata patriotizam dok iza scene izdaje naše ekonomske, nacionalne i državne interese. Ali, sve ima svoj rok trajanja. Pao je DPS, pašće i njihova sestrinska partija u Srbiji. I kod nas će se uskoro pjevati: „Nek se čuje do nebesa – nema više SNS-a”.

• Pokret Dveri, na čijem ste čelu, bojkotovao je poslednje izbore u Srbiji. Sa ove distance, smatrate li da je to bio dobar politički potez? Na koji način Dveri nastavljaju vanparlamentarnu opozicionu borbu?

– Bojkot je uspio jer je do kraja razgolitio nedemokratski karakter vlasti u Beogradu i pred domaćom i pred međunarodnom javnošću. Vlast je prisiljena da skrati mandat parlamentu i Vladi sa četiri na jednu i po godinu, iako ima apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini, kao i da sjedne za pregovarački sto sa opozicijom. Očekujem da ćemo se izboriti za bolje izborne uslove i da ćemo umjeti da se na pametan način, a tu nam bivša crnogorska opozicija može biti uzor, organizujemo u više opozicionih kolona koje zajednički mogu do smjene vlasti.

Do sledećih izbora Dveri nastupaju samostalno, predstavljamo svoj program i stručne kadrove kojim raspolažemo i organizaciono se spremamo za vanredne izbore na svim nivoima. Mi smatramo da nam treba promjena kompletnog korumpiranog sistema koji vlada Srbijom poslednjih 30 godina, a to znači obnovu demokratije, promjenu izbornog sistema, lustraciju svih onih sa lažnim diplomama i onih koji su prekršili zakon, novu ekonomsku politiku podrške domaćoj privredi i poljoprivredi, novi zeleni patriotizam i mnogo veću brigu za zaštitu životne sredine koja je sve ugroženija...
• Kako vidite buduće odnose Srbije i Crne Gore u svjetlu prekompozicije političke scene u našoj zemlji?
– Sa smjenom DPS-a u Crnoj Gori i SNS-a u Srbiji otvoriće se ogroman prostor za nove oblike saradnje između naše dvije bratske države, koji je bio zatvoren zbog političkih i kriminalnih ličnih interesa dosadašnjih režima. To više nikada ne bismo smjeli da dozvolimo. Da li na svijetu postoje dvije države koje bi trebalo da imaju veću bliskost i saradnju od Srbije i Crne Gore? Ja neću odustati od iznošenja ideje da jednog dana, a to će biti mnogo prije nego što mnogi misle, treba ponovo postaviti referendumsko pitanje i u Srbiji i u Crnoj Gori o jednom novom obliku zajedničke države. Kako je bilo moguće izjašnjavanje oko razdruživanja, tako je moguće i novo ujedinjenje. Takođe, ne vidim zašto bi ovo bila tabu temu i zašto o njoj ne bismo mogli slobodno da diskutujemo i da čujemo različita mišljenja? Ili je to iz nekog razloga zabranjeno?

• Kako ste doživjeli protjerivanje ambasadora Srbije Vladimira Božovića iz Crne Gore?

– Kao poslednji trzaj umiruće bivše vlasti. Očito da boli izgovorena istina o Podgoričkoj skupštini i želji naroda u Crnoj Gori za zajedničkom državom sa Srbijom. To je poruka koju bivša vlast svakako nije željela da dozvoli već da po svaku cijenu uguši i spriječi njeno širenje u crnogorskoj javnosti.

• Srbi u Crnoj Gori decenijama su bili na meti Đukanovićevog režima. Progon je kulminirao krajem 2019. godine usvajanjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Uslijedile su veličanstvene litije za odbranu svetinja, a ta borba je, po mnogima, doprinijela padu Đukanovićevog režima. Vaš stav o svemu tome?

– Svenarodne litije u Crnoj Gori su najveća manifestacija pravoslavnog hrišćanstva u savremenom svijetu. To je bilo čudesno duhovno „događanje naroda” koji je na dostojanstven način ustao u odbranu svetinja i svoga duhovnog i nacionalnog identiteta u cjelini. Malo je takvih uporednih primjera i zato će ta borba i pobjeda dugo svijetliti u mraku ovog našeg svijeta koji toliko često zaboravlja na Boga i pravdu.

Ljiljana Radenović

---

Vučiću došla na naplatu razna obećanja koja je davao po svijetu
• Aktuelni predsjednik Srbije konstantno ponavlja da će Srbija biti pod velikim pritiskom kad je u pitanju Kosmet, ali i Republika Srpska. Šta Vi mislite, šta se krije iza tih najava?

– To nije ništa novo. Srbija je pod pritiskom kroz čitavu svoju istoriju jer ima „kuću na putu”, tj. nalazi se na strateškom mjestu na Balkanu, gdje se prelamaju razni geopolitički interesi između Istoka i Zapada, rimokatolicizma i pravoslavlja, islama i Evrope, da ne zaboravimo i kriminalne interese trgovine drogom, oružjem i ljudima (migranti i seks trafiking). To ne znači da treba da se predamo niti smo to ikada kroz svoju istoriju radili. Mislim da je ovoga puta više Vučić lično pod pritiskom nego Srbija, jer je dao neka lična obećanja na raznim stranama svijeta koja su sad došla na naplatu.


Istorijska blamaža i poniženje Srbije
• Kakav je Vaš stav o Vašingtonskom sporazumu koji je Vučić potpisao i predstavio kao istorijski događaj?

– Istorijska je bila samo Vučićeva blamaža i poniženje države Srbije koje nam je priredio u Vašingtonu, dok je sporazum još samo jedan korak u priznanju lažne države Kosovo od strane naših vlasti. Oni su tim putem predaje Kosova i Metohije, kršenja Ustava Srbije i Rezolucije 12 44 SB UN krenuli odmah po dolasku na vlast 2012. godine, iznevjeravajući svoja predizborna obećanja da će poništiti sve dogovore bivše vlasti oko KiM. Za ovih osam godina podaleko su odmakli na tom putu i praktično je ostalo još samo formalno stavljanje potpisa na priznanje kosovske nezavisnosti, što su nesumnjivo obećali svojim zapadnim mentorima koji su ih i doveli na vlast. Ali, ako se usude da do kraja odu tim putem, proći će kao bivša vlast u Crnoj Gori s pokušajem otimanja svetinja SPC i njene imovine.


Vlast će sve učiniti da se umiješa u izbor patrijarha
• Pravoslavni vjernici izgubili su za kratko vrijeme najprije mitropolita Amfilohija, a potom i patrijarha Irineja. Kako će se to, prema Vašem mišljenju, odraziti na SPC i njeno biće i smatrate li da će politika imati presudnu ulogu prilikom izbora njihovih naslednika?

– Mitropolit Amfilohije nam je svima bio duhovni otac. Tako velikog Srbina iz Crne Gore nismo imali od svetih Petrovića. Srpski pokret Dveri, koji je imao tu čast i veliku duhovnu korist da je blaženopočivši mitropolit bio čest gost naših tribina, akademija i sabora srpske omladine, mnogo duguje i njemu, kao i patrijarhu Irineju koji je bio jedan od prvih episkopa SPC koji nas je prihvatio u Eparhiji niškoj u našim počecima. Duhovni ustanak koji je mitropolit Amfilohije podigao u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, prije 30 i više godina, tek danas rađa brojnim plodovima i ne treba smetnuti s uma da uspjeha onako veličanstvenih litija bez toga ne bi bilo. Zato će vlast u Srbiji sve učiniti da se umiješa u izbor novog patrijarha u strahu da im se ne ponovi scenario iz Crne Gore. Ali, zaboravljaju da „čovjek snuje a Bog odlučuje”.