Veći dio dokaza, imena žrtava, svjedoka i najvažnijih činjenica u optužnici protiv komandanata OVK u Hagu i dalje je „zaključano”, ali na osnovu onoga što se može pročitati u juče objavljenom dokumentu na sajtu Specijalnog suda jasno se vide razmjere zločina za koje su optuženi Hašim Tači, Kadri Veselji, Jakup Krasnići i Redžep Seljimi.

Navedene su pojedinačno sve lokacije na Kosovu, kao i dvije u sjevernoj Albaniji, u kojima su pripadnici OVK na zvjerski način mučili otete i zarobljene Srbe, „nelojalne” Albance, katolike i ostale koje su smatrali za protivnike OVK.

Prema navodima tužilaštva, optuženi se terete da su u periodu od marta 1998. do septembra 1999. vršili sistematske i zločine širih razmjera, u kojima su žrtve bile stotine nedužnih civila. Konkretno i pojedinačno se opisuju zločini u nelegalnim zatvorima OVK u Likovcu, Jablanici, Lapušniku, Volujku, Drenovcu, Mališevu, Bajgori, Lapaštici, Zlašu, u Prištini, Klečki, kao i Cahanu i Kukešu u Albaniji.

Navodi se da su uveče 18. ili 19. jula 1998. maskirani pripadnici OVK u odvojenim grupama odveli srpske zatočene civile u šumu i tamo ih strijeljali, dok je jedan od njih ubijen udarcima tupim predmetom. Imena ljudi su u optužnici još uvijek neotkrivena, a navodi se da su njihova tijela sahranjena.

Takođe, u Klečki početkom februara 1999. grupa zatočenih civila držana je u nelegalnim zatvorima gdje su ih pripadnici OVK ispitivali i tukli. Navodi se i privođenje civila od strane upravnika zatvora u Klečki „po nalogu Fatmira Ljimaja”.

Dana 11. aprila 1999, navodi se da su pripadnici OVK presreli i transportovali u zatvor u Klečku civile i držali ih u jednoj spaljenoj kući. Nakon njihovog izvođenja na teren čuli su se pucnji iz kalašnjikova.

Na strani 77. optužnice pominje se da je Kadri Veselji lično doveo zarobljenika u Klečku.

Ukazuje se da su zarobljene osobe u improvizovanim zatvorima, često u štalama, držane u velikom broju na malom prostoru, da su spavali na podu, u nehigijenskim uslovima, da su tučeni i maltretirani, pri čemu su im nanosene teške povrede, lomovi kostiju, zuba, da su mnogi zapomagali od bolova i gubili svijest. Da su ova djela često prouzrokovala ozbiljne mentalne i fizičke posledice po zatočene civile, a da je patnja privedenih i pritvorenih lica predstavljala ozbiljan napad na njihovo ljudsko dostojanstvo.

Tužilac smatra da su se krivična djela činila po ustaljenom obrascu i pogađala širu porodicu žrtava, kao i cijele zajednice, sa svrhom da posluže kao upozorenje i vrsta pritiska na ciljanu populaciju u cjelini, kako bi se spriječio svaki otpor OVK i privremenoj vladi i u odnosu na njih silom uspostavilo potpuno jedinstvo.

Optužnica navodi da su optuženi u udruženom zločinačkom poduhvatu znali za te napade i bili su svjesni činjenice da su njihovi postupci sastavni dio tog napada.

OVK je imala glavni štab, bila je podijeljena na operativne zone i izdavala je politička saopštenja i proglase, u kojima je formulisala svoje političke principe. Najkasnije od aprila 1998. i tokom čitavog inkriminisanog perioda, pripadnici OVK držali su mjesta i objekte, od kojih su mnogi bili već davno uspostavljene baze i uporišta, na kojima i oko kojih su učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu zatvarali, zlostavljali ili ubili na stotine protivnika.

Tužilac Smit navodi da su Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići u periodu od marta 1998. do septembra 1999. imali zajednički cilj – da ostvare i sprovode kontrolu nad cijelim Kosovom, između ostalog, vršenjem nasilja nad onima koje su smatrali svojim protivnicima.

Protivnici su bili proglašavani za `izdajice` i `saradnike` i trebalo ih je `kazniti` i `nemilosrdno` prema njima postupati. Istovremeno, saopštenjima za javnost i dejstvima na terenu, zastrašivanjem, diskreditovanjem i uklanjanjem protivnika, koje je uključivalo i ubistva, članovi glavnog štaba su nastojali da se nametnu kao jedini legitimni glas i predstavnik kosovskih Albanaca, konstatuje se u optužnici.

Tužilac kaže da su četvorica optuženih izdavali direktive, uputstva i naređenja u vezi sa protivnicima, kao i da su lično učestvovali u postupcima preduzimanim protiv protivnika na terenu, prenosi „Kosovo onlajn”.

Izjave su se intenzivirale nakon početka oružanog sukoba u martu 1998. godine, navodi tužilaštvo i nabraja gorepomenute mete OVK, okarakterisane sve zajedno kao „protivnici”.

Ovi navodi optužnice izazvali su pažnju javnosti na Kosovu, ali i reakciju jednog od optuženih Jakopa Krasnićija prilikom njegovog prvog pojavljivanja pred sudijom za prethodni postupak 9. novembra.

Krasnići je tada negirajući optužbe za zločine OVK i udruženi zločinački poduhvat za koje su optuženi, istakao da je ta optužba „veoma uvredljiva”, kao i to što se u optužnici albanski narod dijeli na katolike i muslimane.

Tvrdio je da su se kosovski Albanci borili za oslobođenje od Srbije.

Povodom ove optužbe za zločine OVK nad pripadnicima katoličke zajednice na Kosovu, sredinom novembra politički analitičar i univerzitetski profesor Nedžmedin Spahiu poslao je dopis sudu u Hagu, koji je pojasnio u izjavi za Kosovo onlajn.

„Pisao sam sudu u Hagu, da je to uvredljivo za katoličku zajednicu na Kosovu, jer indirektno asocira na to da je katolička zajednica u većini ili kao cjelina bila na strani Miloševića, što je netačno. Naravno da je bilo onih koji su radili za Miloševića iz katoličke zajednice, ali je bilo mnogo više njih iz muslimanske zajednice. To znaci da oni nisu bili meta kao katolici, nego kao saradnici”, rekao je Spahiu.

Ukazao je da je to „osjetljiva stvar koja dodatno može da utiče na podrivanje podela u albanskoj zajednici na Kosovu”.

Tanjug–Sputnik

---