Cilj albanskih lidera je da se Albanija i Kosovo spoje prije njihovog ulaska u EU kako bi postali članica te organizacije kao jedna država.
Dan zastave, nacionalni praznik Albanije koji se od ove godine proslavlja i na Kosovu kao državni praznik, obilježen je u čitavom albanskom korpusu u ovom dijelu Evrope i Balkana. Kao i dosad, uz nacionalna obilježja države Albanije i uz uobičajenu priču o ujedinjenju Albanaca. Doduše, Tirana i Priština su i ovoga puta, nizom sporazuma, to ujedinjenje i dodatno potkrijepile.
Iz Evropske unije se o tome, opet kao i dosad, nije čuo nijedan glas protesta, a utisak je da će u trenutku kada ovaj region da dođe na briselski red, u „evropsku porodicu” ući – velika Albanija. Bar se ta opcija sve više razmatra u albanskim političkim i intelektualnim krugovima.
Redžep Ćosja, albanski akademik, izjavio je da ujedinjenje Kosova i Albanije treba da bude sledeći cilj Albanaca, tvrdeći da njegovo ostvarenje neće biti moguće ulaskom u Evropsku uniju. Zato, mora što prije.
Sa ovom tezom ne slaže se kosovski politički analitičar Nedžmedin Spahiju, koji kaže da je sve ovo samo igra Tirane i Prištine kako bi pred svojom javnošću sakrile svoje neuspjehe.
– Dogovor koji su potpisali je prazan dogovor koji ništa ne znači, ni za građane u Prištini ni u Tirani, i to je samo jedan pokušaj da zamagle oči građanima i u Albaniji i na Kosovu – ubijeđen je Spahiju.
On ne misli da ovo ima bilo kakve veze sa EU, i ubijeđen je da nikakvog ujedinjenja neće biti, a kao jedini problem koji bi mogao da zasmeta EU navodi nerad i jedne i druge vlade.
Potpuno drugo viđenje ima njegov sunarodnik Bajrus Morina, glavni urednik Botapresa, koji nema nikakvu dilemu da bi spajanje albanskog korpusa bilo korisno, i to ne samo za Albance. On ovo iznosi kao svoj liči stav, a dodaje da to možda nije i opšti stav njegovih sunarodnika.
– Bilo bi bolje ne samo za Albance, već i za regiju, Balkan i za Evropu, da se napišu nove granice država, jer je apsurdno imati Albance otcijepljenje na pet-šest država koji se nikada neće pomiriti sa činjenicom da su odvojeni. Znači Evropa, Balkan i region uvijek će biti pod pritiskom Albanaca da se ujedine. Pa zašto mi sada ne bismo završili tu stvar – pita Morina.
On kaže da će ulaskom u Evropu de fakto doći do ujedinjenja. Ako Albanija uđe prva, Kosovu će biti lakše, jer će imati svog predstavnika tamo.
– Evropa bi se bavila jednom državom, i odjednom bi završila posao. A ako to bude rađeno sa Albanijom posebno, pa poslije niz godina sa Kosovom, onda su to dva posla, i na kraju će opet dobiti jedan narod – smatra Morina.
Aleksandar Stojanović, politički analitičar sa Kosova, napominje da se ujedinjenje već dešava, i da je izvjesno da Kosovo i Albanija čine sve kako bi spremni i zajedno dočekali ulazak u EU.
– Oni praktično to ujedinjenje već sprovode u djelo. Povezuju se bezbjednosni aspekti, njihove policije zajedno rade, školski program ide ka unifikaciji, infrastruktura je gotovo spojena, tako da obje političke elite svakodnevno rade na uvezivanju teritorija, ljudi i prostora kroz raznorazne aktivnosti. Bez obzira na to što Brisel ne podržava nikakvo ujedinjenje, na terenu se ono defakto sprovodi – kaže Stojanović.
Ono čega se Stojanović pribojava jeste činjenica da se u tom ujedinjenju ne spominje niko drugi nego Albanci, i podsjeća da Srbi u Albaniji moraju da se bore za svoj kulturni identitet.
– Htjeli mi da to priznamo ili ne, Albanci sa Kosova i iz Albanije, ali i iz Makedonije, prilično koordinirano sprovode aktivnosti u cilju uvezivanja prostora i ljudi – kaže Stojanović.
(Sputnjik)