Epilog priče o nestalom srpskom zlatu, na koju je nedavno ukazala guverner Jorgovanka Tabaković, juče je zatražio i Šešelj, ističući da sve afere, pa i ta, moraju biti razriješene i procesuirane.
Šešelj je rekao da SRS ima podatke da je 4. novembra 2000. godine, nakon „oružanog zauzimanja Narodne banke Jugoslavije”, Mlađan Dinkić, kao guverner, uputio zahtjev da se 1.200 kilograma zlata u zlatnim rezervama u Beogradu proda na svjetskom tržištu.
Šešelj je dodao da zlato nije trebalo prodavati, dodajući da ni Jugoslavija u vrijeme Slobodana Miloševića nije prodavala zlato, kao ni komunisti, osim kratko poslije završetka rata, te da je zlato trebalo da ostane u zemlji.
Taj zahtev je, tvrdi, upućen Ministarstvu za spoljnu trgovinu SRJ, a iako je, kako kaže, Dinkić tada upozoren da se oružje i zlato nalaze na posebnom režimu i proceduri za izvoz i prodaju. Po nalogu potpredsjednika Vlade SRJ Miroljuba Labusa, zlato je prodato na Londonskoj berzi, za 12 miliona funti, rekao je Šešelj.
– Oni su dva glavna kriminalca koji su opljačkali SRJ od 2001. do 2006. godine, Mlađan Dinkić i Miroljub Labus – rekao je Šešelj.
Kako je naveo, zahvaljujući podzakonskim aktima o načinu trgovine zlatnim polugama, „Bor trejding” i Borska banka izbjegnuti su u tom lancu, što je bio uobičajen model trgovine zlatom.
Šešelj tvrdi i da je Jugoslavija, po podacima koje je prethodno rukovodstvo Narodne banke iznijelo, raspolagala sa 50 tona zlata u Beogradu i Bazelu, a da je prije 5. oktobra bilo povećanje u deviznim rezervama od oko 100 miliona dolara, koje je, prema njegovim riječima, kineska vlada Slobodanu Miloševiću dala bez kamate i mimo svih kreditnih aranžmana, „da vratimo kad budemo mogli”.
– DOSmanlijski režim je to zatekao, a šta se sa tim desilo to tek treba istraga da utvrdi – rekao je Šešelj.
M.Nj.
Briga me za hapšenje u Hrvatskoj
Lider radikala Vojislav Šešelj rekao je da ga je baš briga ako ga uhapse u Hrvatskoj, dodajući da je u Hagu dokazano da nema njegove krivice za zločine za koje je bio optužen.
– Da me uhapse, drže beskrajno, spremaju suđenje protiv mene koje nikad neće početi, sve je to moguće, ali šta to mene briga. Ko tu gubi? Gubi Hrvatska nazovi država, a ne ja – rekao je Šešelj na konferenciji za novinare.
Upitan da li možda postoji optužnica protiv njega u Hrvatskoj, Šešelj je rekao da je postojala kolektivna optužnica na kojoj su se, pored njega, našli generali Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Aleksandar Vasiljević...
Ali to je optužnica, kako je rekao, za sve za šta mu je suđeno i u Hagu, a riječ je o dvije lokacije, u Istočnoj Slavoniji – Vukovaru i Ovčari i o Zapadnoj Slavoniji.
– Zapadna Slavonija je otpala, Tužilaštvo je još u toku procesa odustalo, ostali su Vukovar i Ovčara, kao glavni. Dakle ne postoji mogućnost da mi sude za to, a u Hagu se dokazalo da nemam krivicu, 12 godina su tražili uz veliku hrvatsku pomoć, ali nisu našli ništa – rekao je Šešelj.
Govoreći o Branimiru Glavašu, Šešelj je rekao da ima dosta dokaza o Glavaševim krivičnim djelima, kao i mnogim drugima.
– Ali za mene nema. Ma koliko bi oni voljeli da ima. Ma koliko bi neki ovdje u Beogradu voljeli da ih ima. Ali nema – rekao je Šešelj.
Dokumentacija nestala
Šešelj je optužio i biznismene Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića da su preko Narodne banke Jugoslavije završavali poslove.
– Ta banka je uz pomoć tajkuna Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića postala mjesto gdje su se završavi prljavi poslovi – rekao je Šešelj i dodao da je Dinkić veliki dio deviznih rezervi prebacio kao depozit u tu banku i njima nekontrolisano raspolagao.
Šešelj se na konferenciji pozivao i na dokumenta do kojih je ta stranka došla iz „drugih izvora”, jer su, tvrdi, iz Narodne banke Srbije i vlade SRJ nestala sva dokumenta o ovakvom poslovanju.