Nikšić je prije gotovo jednog vijeka, tačnije 1923. godine, dobio svoj prvi šahovski klub. Dočekivao je svjetsku elitu na turnirima 1978. i 1983. godine, iznjedrio brojne šahiste, šahovske radnike, a u ovog mjeseca, organizovao memorijalni turnir u čast Vladimira Bata Kontića, vječitog mladića i najvećeg talenta kojeg je imao. Trenutno je u toku turnir sjećanja na nikšićke šahiste i šahovske radnike, koji su doprinijeli šahovskom životu u gradu pod Trebjesom.
Šahovski savez Crne Gore i Šahovski klub Elektroprivreda, uz pomoć Opštine Nikšić, Turističke organizacije Nikšića, u hotelu Onogošt su trećim memorijalnim turnirom priuštili ljubiteljima drevne igre, svu njenu ljepotu. Prelijepe kombinacije, previdi, remiji do golih kraljeva, ali i veliki borbeni duh, obilježili su dane iza nas u Nikšiću.
Prvi kroz cilj je prošao azerbejdžanski vunderkind,
Ajdin Sulejmanli, kome su za uspjeh bile dovoljne četiri pobjede i pet remija. Sulejmanli je osim pobjedničkog pehara osvojio i normu za velemajstora. Nada svjetskog šaha, stanovnik Bakua, osvojio je drugu normu u Crnoj Gori, obzirom da je na Kupu šampiona, koji je 2019. godine održan u Ulcinju, takođe svojom igrom zaslužio priznanje, odnosno normu za najveću titulu u šahu. Igrao je sjajno, odlučno, pa je na taj način pobrao i simpatije publike i sigurno je da će dobro pamtiti Crnu Goru i Nikšić, koji su, kako je rekao za njega talično mjesto. Ajdin nije krio oduševljenje zbog osvojene titule, a u narednom broju čitaocima donosimo intervju sa mladićem, za koga svi poznavaoci drevne igre, prognoziraju sami svjetski vrh.
Na drugom mjestu, zahvaljujući prepoznatljivo sigurnoj igri, plasirao se naš reprezentativac i internacionalni majstor
Luka Drašković. Mladi Baranin je igrao odlično, završio je turnir neporažen i definitivno da ćemo uskoro u Crnoj Gori dobiti novog velemajstora, jer Lukine igre obećavaju. Luka je bio zadovoljan igrom i plasmanom, a kako nam je saopštio, cilj mu je da nastavi sa dobrim partijama i na prvenstvu države, koje će biti odigrano početkom maja u Podgorici.
Trećeplasirani
Hans Niman Moke, mladi američki velemajstor bio je izuzetno zadovoljan plasmanom, a istakao je i sjajan odnos domaćina, te izvanrednu organizaciju, te je istakao da se nada novom pozivu i novim turnirima u Crnoj Gori.
Marko Krivokapić, imao je slabije dodatne kriterijume od Draškovića i Nimana, pa se morao zadovoljiti četvrtim mjestom. Krivokapić je podsjetio na raskošan potencijal, zaradio novih 25 rejting poena, pa će na novoj listi ponovo preskočiti 2400 rejting poena. Zbog profesionalnih obaveza, on je u zadnje pet godina, odigrao svega desetak zvaničnih partija, ali kako kaže stara sportska fraza „Forma je prolazna, a klasa je vječna.” Njegov povratak je svakako činjenica koja raduje domaću javnost.
Vladimir Bato Kontić, u čiju je slavu igran memorijal, ostao je upamćen po lepršavoj igri, pa je na turniru i dodijeljena nagrada za najljepšu partiju, koja je pripala
Božidaru Kisiću, za pobjede protiv italijanskog velemajstora
Pijer Luiđi Basa i internacionalnog majstora iz Bosne i Hercegovine
Zorana Runića.
Naši reprezentativci,
Nikola Đukić i
Blažo Kalezić su skupili po pet poena, pruživši igru na nivou i demonstrirajući ozbiljan pristup, iz koga bi mlađi igrači mogli da uče.
Predrag Nikač je bio na nivou i imao je polovičan skor na kraju, baš kao i
Julija Osmak iz Ukrajine. Dok je druga dama na ovom turniru
Teodora Injac, aktuelna prvakinja Srbije, uprkos 4 poena, popravila svoj rejting.
Vuk Miletić je u izuzetnoj konkurenciji 6 paritija remizirao i dodatno popravio svoj rejting.
Turnir je opravdao sva očekivanja, a izuzetnom snagom, bio je dostojan memorijala posvećenog crnogorskom šahovskom princu.