Gotovo da nema čovjeka koji nije čuo za sestre Polgar i njihov fenomen. Šahistkinje iz Mađarske su svojom pojavom otvorile nove horizonte drevne igre. Više o njihovom odrastanju možete pročitati u donjem tekstu.
Serija 'Damin gambit' oborila je sve rekorde popularnosti, fiktivna priča o šahistkinji Bet Harmon pobrala je simpatije širom planete, pa je to bio sjajan povod za razgovor sa
Judit Polgar, najboljom šahistkinjom svih vremena. Judit je sa 15 godina osvojila titulu velemajstra, oborivši rekord, koji je kao najmlađi velemajstor, držao jedanaesti prvak svijeta
Robert Fišer, prva je, i jedina, žena koja je nastupila na turniru kandidata.
Mnoge lik Bet Harmon asocira na vas, pa čak govore kako ste vi jedini ko je mogao upoznati. Kako gledate na aktulenu, globalno popularnu, seriju?
- Smatram da je serija izvanredan način za promociju drevne igre i to je nešto što je šahu falilo poslednjih godina i iznenađena sam samom popularnošću serije. Ako je analogija vezana na borbu u muškoj konkurenciji ima sličnosti, čak sam i kao Bet doživjela da protivnici ne žele da pruže ruku, nakon poraza, što je uobičajan gest na kraju partije. Svakako serija otvara nove horizonte šahu i daje realnu pretpostavku za bolji položaj šaha.
Gari Kasparov je u vašem zajedničkom intervjuu rekao da vas niko od vodećih igrača nije doživljavao kao 'slabiji pol', kakav je pogled iz vašeg ugla na borbu u muškoj konkurenciji?
Već sam spomenula neprijatnosti poput toga da pojedini velamajstori nijesu htjeli da pruže ruku nakon poraza, ali vremenom stvari su se dovele u normalu, pa nijesam ni sama imala osjećaj da sam 'slabiji pol' prilikom igre. Vremenom su i druge šahistkinje počele da nastupaju u muškoj konkurenciji, pa sam uvjerena da je ta razlika izbrisana.
Kako gledate na svoj šahovski put i da li ste mogli više?
Teško je odgovoriti na pitanje da li je moglo više. Šah sam počela veoma rano da igram, brzo su došle i prve 'veće' pobjede i nekako je sve išlo nekim prirodnim tokom. Uspjela sam da se pozicioniram visoko i kada je došlo do određenog zasićenja povukla sam se iz aktivnog igranja i posvetila se svojoj fondaciji preko koje promovišem drevnu igru.
Koliko je važna medijska promocija?
Mediji su danas svojevrsno sredstvo edukacije, pa je prisutnost šaha u medijijma veoma bitna za njegovu promociju. Efekti pomenute serije su jasno vidljivi, pretraga šaha na internetu je među top pretragama, prodaja šahovskih garnitura je drastično povećana, jednostavno šah postaje sve popularniji. Mislim da treba iskoristiti aktuelni momenat i da šah zaslužuje stabilno mjesto u medijima. Šahovski problemi su sjajna stvar, toliko malo prostora za medije, a toliko mnogo za šahiste i šahovske zaljubljenike.
Jedan od najznačajnijih projekata vaše fondacije je uvođenje šaha u školski sistem. Obzirom da Šahovski savez Crne Gore ima istu ideju, možete li nam objasniti zašto to mislite?
Razloga je mnogo. Djeca će kroz šah naučiti mnogo korisnih stvari, poput odvajanja bitnog od nebitnog, da nauče vrijednosti pobjeda i da prihvate poraze, razvoja strategije, razvoja ideja i njihovog sprovođenja, a sve to kroz igru. Poenta projekta je u tome da djeca nauče kroz šahovsku igru, sve one stvari koje će im olakšati put kroz život, naravno ako se neko od djece opredijeli da se profesionalno bavi šahom to je samo dodatni podstrek. Šah je igra koju mogu svi igrati, pa sam mišljenja da je nešto najbolje čemu možemo učiti djecu jer sa sobom nosi ogromni sistem vrijednosti.
Da li ste ikada bili u Crnoj Gori i da li bi je posjetili?
Nažalost nijesam, ali znam da su brojni jaki turniri održani u Crnoj Gori, uključujući i revanš meč Fišer-Spaski. Rado bih došla i radujem se mogućnosti dolaska u Crnu Goru.
)){kind=small}
