Kako je ovo čudno podneblje? Ova Crna Gora. Kako smo euforični, često i neosnovano, a kako smo ponekada, kada imamo pun kapacitet, ravnodušni.... Možda i melanholični. Uspavani do neprepoznatljivosti. Sportska euforija, naročito kada se „zagalami“ oko nekoga događaja, izjuri crnogorske sportske poklonike na ulice, oni razviju barjake pa pjesmom bude, pa i one kojima do sporta i pjesme i nije. Kada se (dosta rijetko) ukaže prilika za borbu u regionalnom takmičenju znamo preći i granice ukusa u halabukanju i navijanju, novinskih stubaca punjenju, ali i znamo da ne znamo uspjehe da cijenimo. Velike stvari da prepoznamo, sa njima da pred svijet izađemo. Da im mjesto u ponašanju, samim tim i u medijima damo. Znamo, ponekada i da ne cijenimo neke, odnosno nečije rezultate. Sportske ne možda koliko neke druge bez kojih nebi bilo ni takmičenja, kamo li respektabilnih rezultata. No, svako se upravlja prema svojim osjećanjima, ljibavima, namjerama...
Iako su poodavno spuštene zastave učesnika a baklja predata narednom domaćinu Andori Igre malih zemalja Evrope, koje su održane u Budvi, zaslužuju osvrt i ozbiljniju analitiku. O rezultatima domaćih reprezentativaca smo javnost obavijestili. Opšti utisak je da je moralo bolje. A o onome što je prethodilo, što se uporedo sa takmičenjima dešavalo nismo mnogo glagoljali. A zaslužilo je. Makar nekoliko rečenica. Zbog Igara, zbog sportista, zbog organizatora, zbog utiska, zbog prezentacije, zbog eha, zbog domaćina – Crne Gore.
Iako je bilo skeptika, pa i protivnika organizaciji Igara, Crnogorski olimpijski komitet odradio je za Crnu Goru najbolju moguću stvaru u njenoj novijoj, ne samo sportskoj, istoriji. Njegovi čelnici su vjerovali kada su se kandidovali, strepjeli kada su pripremali i organizovali, a sada kada se sve sleglo sa punim kredibilitetom mogu da budu ponosni učinjenim! Zašto?
Zato što su u malu balkansku državu, okruženu izvorima svakakvih konflikata i nerazjašnjenih situacija, svijetu predstavili oazom sigurnosti, predusretljivosti, sportske prosvećenosti. U tu malu balkansku državicu doveli visoke zvanice. Prinčeve, regente, princeze.... i na kraju prvog čovjeka svjetskog sporta – Njemca Tomasa Baha. Drugi svjetski trendovi i organizacije nemaju svjetskog predsjednika kao Međunarodni olimpijski komitet, ali ni predsjednik MOK-a ne svraće svuda i na svakakva takmičenja. Igre malih zemalja Evrope nijesu svakakva, ali predsjednik MOK-a Crnoj Gori je učinio čast. Ne malu!
Tomas Bah je počastio zemlju domaćina. Odao priznanje i ispoštovao rukovodstvo svoje članice..., šansu da se sretnu i razgovaraju sa jednim od najmoćnijih ljudi planete imali su i crnogorski državnici. Imali su priliku, vjerovatno, da čuju kako se Tomasu Bahu svidjelo na Igrama, u Crnoj Gori. Možda i da porazgovaraju i o važnim stvarima u budućnosti. Imali su priliku, vjerovatno i da čuju širu verziju (od one: - Ovo je savršenstvo!) Bahove opčinjenosti organizacijom Igara malih zemalja Evrope.
I bilo je kako je rekao predsjednik MOK-a. Impresije nije štedio ni predsjednik Evropskog olimpijskog komiteta (EOK-a). Janez Kocijančič nije štedio komplimente organizatoru. Reakcije kolega iz regionalnih olimpijskih komiteta, predsjednik COK-a Dušan Simonović je sublimirao u jednu rečenicu: - Svi su zadovoljni!
Zadovoljna je sportska i sveukupna javnost u Crnoj Gori, zadovoljni su u COK-u, EOK-u i MOK-u. Zadovoljna je, ne samo turistička Crna Gora, jer je imala prezentaciju sa lica mjesta. Jeste, prezentacija je koštala. Vjerovatno ima i veresije, ali slika koja je za vrijeme Igara malih zemalja iz Crne Gore poslata u svijet nema cijenu. Kada bi statističari imali način da izračunaju, već ove godine će donijeti više i od već plaćenih i od računa koji čekaju naplatu.
Narodna izreka: - Kod siromaha na čast, kod bogatoga na glas“ u Crnoj Gori je dobila novu konotaciju. „U Crnu Goru i na čast i na glas“. Ire malih zemalja Evrope su održane kod najboljih domaćina do sada. Neki novi temelji su udareni. Nastavimo sa zidanjem!
Veselin Drljević
)){kind=small}
