Nekima je dovoljno reći nadimak. Zato samo
„Peco“. Za njega znaju i oni, kojima je fudbal periferna stvar u životu. On je sinonim ovog sporta u Crnoj Gori.
Nikola Rakojević, nenadmašni režiser vrhunskih fudbalskih hitova. Sa klupe je snimio „trodjelni“ fudbalski serijal „Šampion Crne Gore“ i blokbaster „Do Kupa sa Sutjeskom”.
Nikola Rakojević postao je 19. maja više od najuspješnijeg, najtrofejnijeg trenera u istoriji klupskog fudbala u Crnoj Gori. Na pitanje, kakav je osjećaj biti jedinstven, trofejni stručnjak kaže:
– Ne razmišljam o tome. Ponekad, istina, nije loše da se vratiš na prošlost, međutim, stalno tražiš novi cilj, novi izazov. Uvijek sam naglašavao da su za uspjehe najzaslužniji igrači, ljudi sa kojima sam radio tokom ovih godina. Svi smo vremenom usvajali istu filozofiju. Kako ekipa treba da igra. To je fundament uspjeha. Izazov je tražiti novi način za ostvarenje cilja – rekao je Nikola Rakojević.
MN: Postali pravi pobjednici
Ostvarenjem svojih snova i nikšićke fantazije „plavo-bijeli” su se još jednom zasluženo našli u centru medijske i druge pažnje. Nikšićani su postigli još jedna veliki uspjeh, koji će zlatnim slovima biti upisan u analima ovog kluba. Ne, ne bojte se, neće
Nikola zaspati na lovorikama pohvala što stižu sa svih strana. Jednostavno se
Pecu to ne može dogoditi.
– Pun sam emocija koje ne jenjavaju naravno ni dan posle još jedne osvojene titule, zadovoljstva, neizmjerno sam srećan, nakon što smo odbranili tron. Komplimenti svim mojim igračima. Veliku zahvalnost dugujemo svima koji su došli da nam pomognu, veliko hvala našim navijačima, hvala svim Nikšićanima koji su došli da nam pruže podršku.
Na konstataciju da su ipak i ovoga puta njegove zasluge ogromne, daleko najveće, kaže:
–Da ne pretjerujemo. Ogromne zasluge idu na adresu mojih saradnika u stručnom štabu, na adresu svih zaposlenih u klubu, rukovodstva. Funksionisali smo kao harmoničan tim, koga je okupila zajednička ideja, entuzijazam i želja za uspjehom. I ovim putem od srca im se svima zahvaljujem, jer su zaista obavili veliki dio posla. Naravno i u Sutjesci se sve vrti oko fudbalera. Ma ordenje im treba dati, baš u ovom trenutku bih podsjetio šta su sve doživjeli ove sezone, pa samo što su mene, ovako zahtjevnog istrpjeli, dosta bi bilo. Vjerovali su u sebe, postali pravi pobjednici i pored osporavanja. Čitava ekipa, kao i ja, u upravo okončanoj sezoni pregurali smo mnogo toga. Veći dio sezone predvodili smo prvoligaški karavan i zasluženo prvi prošli kroz cilj. Uzeli smo samo ono što nam pripada. Napravili smo još jedan veliki iskorak, gradu donijeli pozitivnu atmosferu. Ali, život teče dalje. Neka sve ovo bude temelj za nove izazove, za još više rada. Još jedno ogromno hvala svima koji su vjerovali u nas. To je ustvari i njihova pobjeda, njihova titula – istakao je Rakojević.
MN: Svi težimo istom cilju
Sutjeska nije samo fudbalska ekipa, nego pokret. Praktično svi atributi koji su stajali ispred
Nikolinog prezimena poslednjih godina imali su pozitivan predznak. Sutjeskin fudbalski svijet sa njim na čelu, za prethodne dvije i po sezone izgledao je više nego lijepo. I mikroskopski analiziran
Rakojevićev rad mane nema. Možda, u priči o
Rakojeviću i Sutjesci ovih dana ima i patetike, ali zar bi se patetike trebalo stidjeti kada je u pitanju najtrofejniji trener kojeg je Sutjeska i Crna Gora imala. Svaka naredna monografija nikšićkog kluba biće puna njegovih slika, njemu kapa do poda. Harizma se ne može vještački stvoriti. Fudbal je njegova 24-satna preokupacija, posao i strast. Perfekcionist, koji uvijek razmišlja dva koraka unaprijed i kojeg nagon za uspjehom tjera da od saradnika i igrača traži dodatni napor. Ko nije spreman na to – može izaći na nekoj od usputnih stanica na putu koji se zove uspjeh.
– Euforija je sada dozvoljena, poželjna je i među navijačima i među igračima. Svima koji su cijele sezone živjeli za ovaj trenutak. Gledam samo da svoj posao radim najbolje što mogu. Baš sada bih istakao, da porazi na mene djeluju duže, i da se uvijek trudim da ekipu i mene entuzijazam posle trijumfa, ponese ka još žešćem radu. U Sutjesci se zna ko šta radi. Nema opterećenja drugim stvarim, a opet svi težimo istom cilju.
Šezdesetih godina prošlog vjeka
Nereo Roko i
Helenio Herera dali su trenerskoj struci identitet. Po trenerima su se od tada počele identificirati ekipe.
Nikola Rakojević i Sutjeska jesu jedno biće. On jeste i najtrofejniji i najuspješniji. Na pitanje da li se osjeća i kao najbolji crnogorski trener, odgovorio je:
– Svi smo ljudi od krvi i mesa, nije važno šta mi prolazi kroz glavu u ovom momentu. Ne bi trebalo izuzeti ni faktor sujete, ali mora se biti realan. Ja mogu sebi da kažem: „Nikola, dobro si pregurao sve ove godine“, ali, da li sam baš taj famozni broj jedan, moraju da konstatuju drugi. Na karijeru gledam drugačije. Teško je izabrati najboljeg, jer postoji više kriterijuma. Ono što osjećam je da sam svakako ostavio trag. Ne mogu da budem ne zadovoljan. U srcu je i dalje izazov – najavljuje
Nikola nove korake.
Boris Knežević
Nisam se umorio Skoro pola vijeka, što igračkog, što trenerskog požrtvovanja za fudbal. Bezbroj stresnih situacija nisu uspjeli da ugase, niti smanje njegovu želju za stalnim napretkom.
–
Nisam se umorio, niti izgubio ambicije, jer jednostavno to je, bar po meni u ovom poslu nemoguće. Kao što kada sjednete na neko drugo radno mjesto, želite da radite najbolje, tako je i sa trenerskim poslom. Želite da uradite najbolje, a to je da vaš tim pobjedi.
On žudi za sledećim izazovima, čim splasne pjena na šampanjcu. Na pitanje zbog čega je to tako, Rakojević kaže:
–
Mislim da je to zbog mog porijekla i vaspitanja. Postoji jedan dio čovjeka koji on nosi kroz čitav život, iz porodice, a, naravno, vremenom čovjek stekne razna iskustva. Te dvije stvari vas već čine onakvim kakvim jeste. Ta želja za pobjedom postala je sastavni dio mene – rekao je Rakojević.Priča koja traje 45 godinaNije lako priču o
Sutjesci i
Nikoli Rakojeviću sažeti u nekoliko novinarskih stranica, nije lako te silne emocije i i uspomene uokviriti u desetak novinarskih stupaca. Najuspješnija je to priča u istoriji nikšićkog kluba. Priča koja je počela tiho 1974. kada je Peco sa 16 godina i nekoliko mjeseci debitovao u prvom timu
Sutjeske. Kako bi Nikola Rakojević sebe opisao u dvije riječi?
–
Uvijek razmišljam isključivo o ekipi. O sebi nikada. Jednostavno je tako. Žao mi je što vas ostavljam bez odgovora.
Rakojević nije samo veliki trener, već i izuzetno zanimljiv elokventan čovjek sa koji se o fudbalu može razgovarati satima. Njegove ideje su originalne, razmišljanja logična, argumenti na mjestu. Nikola i Sutjeska našli su se kao prst i nokat.
)){kind=small}
