Odlične partije u dresu mlade reprezentacije Crne Gore i Lovćena donijele su Milošu Popoviću priznanje za najboljeg mladog košarkaša države. Njemu ovo nije nepoznat teren, pošto je i 2014. godine bio ispred konkurencije, ali je sada sve začinio debijem i za seniorsku reprezentaciju.
– Naravno da sam presrećan. Ta nagrada predstavlja veliko priznanje. Iako sam i 2014. godine bio najbolji mladi košarkaš Crne Gore ovaj put je bilo slađe jer sam debitovao za A selekciju, a i konkurencija je bila jaka. Nagrada će mi samo biti dodatni podsticaj i motiv da radim još više, pa da vidimo dokle ću stići, poručio je Popović.
Odlični krilni centar Cetinjana ima razloga za zadovoljstvo urađenim u prethodnoj godini. Sa prosječnim učinkom od 21 poena i 11,4 skokova bio je najzaslužniji za opstanak mlade reprezentacije u A diviziji. Naravno, njegove igre je pratio i selektor Zvezdan Mitrović, pa je uslijedio i debi za seniorsku reprezentaciju.
– Moram da istaknem da mi je krivo što nismo bili kompletni na tom šampionatu. Da su sa nama bili Ognjen Čarapić i Dino Radončić mislim da smo mogli da napravimo značajniji rezultat. Međutim, moram biti zadovoljan što sam na oproštaju od te konkurencije sa mladom reprezentacijom izborio opstanak u prvoj diviziji. Istakao bih da sam prošao sve mlađe selekcije Crne Gore i da poslednjih šest godina nisam imao nijedno slobodno ljeto. Što se tiče A selekcije debitovao sam na prijateljskom turniru protiv Grčke koja je igrala u najjačem sastavu. Ostvario mi se san jer sam bio u sastavu i u vrlo važnom kvalifikacionom meču protiv Turske. Istina, nisam ulazio u igru, ali sam siguran da za mene ima vremena.
Čini se da je Miloš Popović ljetos povukao pravi potez kada je iz Teoda prešao u redove Lovćena. Sa prosječnim učinkom od 16,2 poena, 6,9 skokova i 1,6 asistencija jedan je od najzaslužnijih za dobar plasman Cetinjana u Drugoj ABA ligi.
– Imao sam neke ponude iz inostranstva i ja sam iskreno bio bliži toj opciji. Međutim, kada sam čuo da je Mijo Kadija preuzeo Lovćen više se nisam premišljao. On me je trenirao u Teodu i mogu da kažem da je to najbolji trener i čovjek sa kojim sam radio. Kako smo se kasno okupili imali smo određenih problema na početku sezone. Međutim, čim smo ušli u sistem i izgradili timsku hemiju sve je došlo na svoje mjesto i sada to odlično funkcioniše.
Košarkaši Lovćena su poslije nešto sporijeg starta sezone ušli u pravu formu i sada su među glavnim kandidatima za plasman među četiri.
– U Drugoj ABA ligi samo se Primorska izdvojila. Specifično je to što svi ostali, osim Vršca, konkurišu za plasman u plej-of. Od drugog do devetog mjesta ekipe su poređane u dvije pobjede. Sigurno je da smo i mi ozbiljni konkurenti. Šteta što smo protiv Sutjeske propustili da napravimo odlučujući korak, ali ako u sledećem kolu savladamo Spars to bi ispravili. Ne bih da prognoziram, ali vjerujem da imamo kvalitet i atmosferu u ekipi za plej-of regionalnog takmičenja.
Miloš Popović je imao riječi hvale za trenere sa kojima je radio do sada u karijeri.
– Ovim sportom sam počeo da se bavim u Plej-ofu kod trenera Zorana Vukčevića, koji mi je usadio ljubav prema košarci. Zatim sam četiri godine proveo u Budućnosti kod Boška Radovića od kojeg sam dosta naučio. Bio sam na pozajmici u Ulcinju i, takođe sa Boškom Radovićem, uspjeli da se plasiramo među četiri u domaćem šampionatu. Tada sam imao opciju da potpišem četvorogodišnji ugovor sa Budućnošću. Međutim, procijenio sam da ne bih dobio minutažu i prešao sam u Teodo. Mislim da je to bio pravi potez, jer sam kod trenera Mija Kadije puno napredovao.
N.Z.

Želja odlazak u inostranstvo

Kako se od igranja košarke na ovom nivou u Crnoj Gori ne može obezbijediti egzistencija Miloš Popović priželjkuje da karijeru nastavi u inostranstvu, mada bi jednog dana volio da se vrati u Budućnost.
Ukoliko mi se ukaže prilika volio bih da odem napolje. Da nađem neki dobar klub i potpišem ugovor koji bi mi omogućio i da nešto zaradim. Ovdje trenutno mogu da živim od košarke, ali ne i da obezbijedim egzistenciju. Naravno, da bih jednog dana volio da se vratim u Budućnost, klub iz mog grada koji volim. Vidjećemo da li je to realno.

Zadovoljan svojom visinom

Iako je dominirao u kadetskoj konkurenciji, kada je znao da odigra simultanku protiv Partizana, Milošu Popoviću po mnogima fali nekoliko centimetara za poziciju koju igra.
I dok sam igrao u mlađim kategorijama stalno je bila briga da li ću dovoljno porasti. Visina jeste važna, ali nije presudna. Smatram da se manjak visine može nadoknaditi nekim drugim stvarima. Meni ova moja potpuno odgovara, što se vidi i po tome da sa mnom teško na kraj izlaze i neki mnogo visočiji igrači.


Da se svi ugledaju na Dubljevića

Zbog specifične građe i načina igre Miloš Popović nema pravog uzora, iako ga mnogi upoređuju sa čuvenim srpskim košarkašem Dejanom Milojevićem.
– Ne mogu da kažem da imam nekog posebnog uzora, mada mi se u NBA ligi sviđa kako igra Lebron Džejms. Ipak, mi smo potpuno različiti igrači. Što se tiče domaćih košarkaša tu bih istakao Bojana Dubljevića. Imao sam sreće da u reprezentaciji treniram sa njim. Njegov odnos prema obavezama u klubu i reprezentaciji je takav da bi na njega svi trebali da se ugledaju.