Kakvo je ovo ludilo? Euforija! Šta je ovo što potresa susjednu nam državu? Kakav je zemljotres izazvala svjetska vicešampionska titula hrvatskih fudbalera u njihovoj domovini. Da li je to zemljotres i kakve će on ostaviti posledice, ili je to trenutna euforija koja će splasnuti kada na veliki uspjeh padne patina.
Da je uspjeh, jeste. Nije lako, pa još u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, u sportu kojem preferira sva ovozemaljska populacija, biti drugi na planeti. Nije lako to izvojevati, a posebno je teško u zanosu se obuzdati, sreću nositi i ponos krotiti. Nije lako sebe u zanosu od sebe samoga sačuvati, a kamo li onoga do sebe. Komšiju. Posebno komšiju sa kojim od davnina ima nesređenih odnosa. Komšiju sa kojim su međaši krvlju pomjerani. Komšiju sa kojim ima mnogo dodirnih tačaka, svake vrste. Dobrih a znatno više onih drugih. Komšiju na koga si, koliko god ti se to (ne)sviđalo naslonjen i moraš to biti.
Fudbalski uspjeh je protresao, ne samo Hrvatsku, već region. Ovaj trusni, balkanski. Osjećanja su pomiješana. Od oduševljenja do zavisti. Sredine skoro da i nema. Dijagnoza je: fudbalski zemljotres ili blaži oblik oduševljenja – euforija. Kako ko prepozna! veliko dobro Hrvatska treba i vjerujem da hoće, da materijalizuje, a negativne nus proizvode euforičnog zemljotresa da sanira na kulturan način. Ako je to u stvari i moguće.
Kako da materijalizuje?
Fudbalski zemljotres sa epicentrom u Hrvatskoj potresao je region i svima podigao rejting. Najviše slavljenicima, ako je prepoznaju (zašta imaju kapaciteta) ekonomske plodove će brati u dužem periodu. Kakve ekonomske plodove pitaće znatiželjni? Odgovor je jednostavan! Fudbal je i bio a tek sada pokretačka snaga svakog društva. Hrvatska se osvjedočila kao fudbalska velesila i svakom skeptiku dala odgovor na pitanje: šta tako, odnosno kako dalje? Temelji su udareni, klijentela je „inficirana“, fudbalski svijet je svjedok uspjehu... dovoljno za čvrstu osnovicu sportsko-ekonomske grane koja se prepoznaje kao sportski turizam. Malo je sportsko-turistički naobrazovanih stanovnika Crne Gore ali realizaciju ovog uvoda moći će pratiti u komšijskom dvorištu. Hrvatsko srebro je osnova za rekonstrukciju postojeće i izgradnju nove sportske infrastrukture, stadiona i pripremnih kampova, a zadovoljavajuća infrastruktura, vrelo talenata, armija fudbalskih fanatika dovešće na pripreme velikane svjetskog fudbalskog loptanja, donijeće Hrvatskoj, možda i regionu (do hrvatskog srebra nezamislivo) organizaciju velikih evropskih (Evropsko prvenstvo), možda i svjetskih fudbalskih takmičenja. Prvenstvo u Rusiji svjedoči o promociji i ekonomskim efektima.
U trenucima kada se region (posebno Hrvatska) trijezni od fudbalskog zemljotresa, sportski naučnici mjere emplitudu i smišljaju kako da valorizuju ogromnu energiju i ukazanu šansu, „hrvatsko zemljitres“ je otkrio, na žalost i drugu stranu medalje. Istinu koja će nas progoniti još dugo, a i značajno uticati na, pa i kroz sportski turizam, valorizaciju velikog uspjeha. Slavlje začinjeno nacizmom to i nije. Nije komšija smio da dozvoli, pa makar koliko to tražili „srebrni junaci“ veličanje progona i pogroma jednog ili više naroda koji se od Hrvata razlikuju samo po vjeri i istoriji. Nijesu „srebrni heroji“ i država Hrvatska trebale da dozvole, a ako se omaklo kontroli, morali su da se, makar kurtoazno distanciraju od pjevačkog umijeća pojedinih prizivača nacističkog mraka. Nisu smjeli jer su proslavom pomračili veliki uspjeh ostvaren na „bojnom“ polju. Uz to, vezali su um i ruke sportskim naučnicima, ili makar usporili razvoj sportskog turizma, pa i euforične mogućnosti organizacije velikih takmičenja. Koje je, prvenstveno uspjehom Hrvatske, region mogao da iznese. Velikim umijećem dobili su, a euforičnim zemljotresom prosuli mnogo toga!
Veselin Drljević
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.