Fudbalska reprezentacija Španije postala je prvak Evrope 2008. godine, pošto je u finalnom susretu u Beču sa 1:0 savladala Njemačku pogotkom Fernanda Toresa u 33. minutu. „Crvena furija je nakon 44 godine osvojila titulu kontinentalnog prvaka, potpuno zasluženo, jer u šest utakmica nije doživjela poraz. Jedino su u četvrtfinalu protiv Italije prošli dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. UEFA je za igrača turnira izabrala Španca Ćavija Ernandeza, fudbaler Barselone, koji je odigrao na pet utakmica tokom takmičenja i postigao jedan gol. Glasanjem putem interneta UEFA je izabrala i idealnu reprezentaciju EURO u kojem je najviše fudbalera španske selekcije - devet.
U polufinalu je četa Luisa Aragonesa bila ubjedljiva protiv odlične Rusije (3:0), dok su se Panceri namučili sa Turcima i u 90 minutu stigli do 3:2, pogotkom kapitena Lama. Ipak, meč takmičenja odigrali su Turci i Hrvati u četvrtfinalu. Okršaj na „Ernst Hapelu” u Beču završen je bez pobjednika, a odlučen je penalima. U 119. minutu, Klasnić je doveo „vatrene” u vođstvo i kada se činilo da će arbitar svirati kraj a Hrvati u polufinale, pogodio je Semih.
Odigran je 31 meč i postignuto je 77 golova, a pogotkom Toresa u bečkom finalu, Španci su postali tek treća nacija, koja je postala evropski prvak više od jedan put. Statistike kažu da su Holanđani su postizali u prosjeku najviše golova, Rusija je imala najviše kornera, Turci su pravili ubjedljivo najviše faulova i dobili žutih kartona, dok su Švajcarci najmalerozniji. Iako spektakularnih golova nije bilo previše kao na prethodnim takmičenjima najboljih evropskih selekcija, ipak su u pamćenju ostali Nihatovog šut protiv Češke, Ibrahimovićev protiv Grčke, Robenov pogodak iz „mrtvog ugla”, a nijedan gol nije postignut direktno iz slobodnog udarca. Svi polufinalisti, sa izuzetkom Španije, jedva su preskočili grupe, a onda eliminisali rivale mnogo većeg rejtinga. U Austriji i Švajcarskoj najmanje posla je imala policija i fudbalskog rata, koji je najavljivan prije starta turnira nije bilo. Spektakularno takmičenje je proteklo u duhu poštene igre i sjajnog navijanja, a nije bilo ni grubih startova. Za arbitre se može reći da su bili najlošiji dio čitavog projekta.
Finale
Španija – Njemačka 1:0 (1:0)
Stadion: „Ernst Hapel” u Beču. Gledalaca: 51.428. Sudija: Roberto Roseti (Italija). Strelac: F. Tores 33.
ŠPANIJA: Kasiljas, S. Ramos, Marćena, Pujol, Kapdevilja, Sena, Ćavi, Inijesta, Fabregas (od 63. Ćabi Alonso), D. Silva (od 66. Kazorla), F. Tores (od 78. Giuca). Selektor: Aragones.
NjEMAČKA: Leman, Lam (od 46. Jansen), Mertesaker, Mecelder, Fridrih, Frings, Hiclšperger (od 58. Kuranji), Švajnstajger, Balak, Podolski, Klose (od 79. M. Gomez). Selektor: Lev.
Najbolji strelci
4 – David Vilja (Španija)
3 – Podolski (Njemačka), Jakin (Švajcarska), Senturk (Turska), Pavličenko (Rusija).
Idealnih 23
Golmani: Bufon (Italija), Kasiljas (Španija), Van der Sar (Holandija).
Odbrana: Bosingva (Portugalija), Lam (Njemačka), Marćena (Španija), Pepe (Portugalija), Pujol (Španija), Zirkov (Rusija).
Srednji red: Altintop (Turska), Modrić (Hrvatska), Sena (Španija), Ćavi (Španija), Zirjanov (Rusija), Balak (Njemačka), Fabregas (Španija), Iniesta (Španija), Podolski (Njemačka), Snajder (Holandija).
Napad: Aršavin (Rusija), Pavličenko (Rusija), Tores (Španija), Vilja (Španija).