Karate klub Budućnost nedavno je dobio novog predsjednika. Glavni izvršni direktor Universal Kapital banke Predrag Drecun naslijedio je Miodraga Vukovića, i već počeo da radi na povratku kluba na staze stare slave. Osim što je vrstan ekonomista, Drecun je i veliki zaljubljenik u sport. Čelna funkcija KK Budućnost predstavlja mu čast i obavezu. Zbog tradicije i sjajne istorije koju ima karate velikan iz Podgorice. A da li je pravi čovjek na pravom mjestu pokazaće vrijeme, tek uvjeren je da KK Budućnost ima budućnost. U intervjuu za „Dan” Drecun je predočio svoje planove i viziju rada.
S obzirom da ste dugogodišnji sportski radnik i da ste bili u upravi RK Lovćen i na čelu Šahovskog saveza, da li je funkcija predsjednika KK Budućnost, prvog prvaka Evrope iz Crne Gore za vas izazov?
– Volim sport jer je to način da društvo u cjelini postigne mnogo ciljeva. Od opšteg nivoa zdravlja nacije pa do promocije države, bilo da se radi o klupskom, reprezentativnom ili pojedinačnom nastupu. Nema sumnje da je izazov biti na čelu KK Budućnost. I još veća obaveza. Karate je u Crnoj Gori jedan od najpopularnijih sportova, a KK Budućnost je najuspješniji crnogorski sportski klub. Stranci koji su radili za Budućnost u 40 godina istorije kluba se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Nadalje, nijedan sport nije dao toliko, kasnije uspješnih ljudi, i intelektualaca, u svim sferama društva. Mlađi ljubitelji sporta možda ne znaju da su vrhunski karatisti bili Milojica Dakić, guverner CBCG, Srđa Đurović predsjednik Suda za prekršaje, Miloš Vuković, uspješni biznismen, Dimo Rašović, doktor nauka i preduzetnik, Rifat Rastoder, potpredsjednik državne Skupštine, Draško Milić, direktor u više preduzeća, Radenko Purić, direktor Zoil Lovćen, Brano Čolović, osnivač Emija, braća Čađenović, uspješni biznismeni, Boro Đukanović i Daco Đolević uspješni advokati, Beli Selhanović, bivši direktor Zamtesa i poznati kulturni radnik, Dragan Sekulović, diplomata, Božo Vuksanović direktor Inspekcijske uprave, braća Dragiša i Miško Burzan, bivši ministri i poslanici, i mnogi drugi. To govori da je karate više od sporta, to je stanje duha i nadgradnja duha. Zato je čast voditi klub koji ima takvu tradiciju. Tu tradiciju je utemeljila generacija karatista predvođena najuspješnijim trenerom Rajkom Vujoševićem, i takmičarima Kopitovićem, Usenagićem, Mićovićem, Kaćom Rolović, koja je harala Evropom. Kada bi ovom prilikom pomenuli sve velikane karate kluba Budućnost ovaj intervju bi morao da se nastavi i u sjutrašnjem broju – kazao je Drecun.
Kakvi su vaši planovi i vizija rada?
– Plan je uvijek isti. Biti u vrhu. To je sportski cilj kluba, a kako doći do toga je stvar uprave i trenerskog tima. Bazu imamo, ali bismo mogli da popravimo uslove za treninge. Pokušaćemo da oživimo ideju iz 1995. godine kad je SO Podgorica donijela odluku da se gradi Hram karate sporta preko puta američke ambasade, i da na taj način riješimo trajno ekonomske probleme kluba. Viziju rada svakoj novoj upravi nameću rezultati ostvareni u prošlosti. Zato nema mnogo mozganja oko toga. Treba raditi i samo raditi.
Ima li Budućnost ambicije da ponovo bude u evropskom vrhu?
– Naravno, prije ili kasnije ponovo će biti. Za to treba raditi na selektiranju najboljih, i stvoriti im uslove da napreduju. Nije lako boriti se u konkurenciji zemalja i klubova koje puno ulažu u karate. Nije dovoljan samo suvi talenat. Svi uspjesi karatista Budućnosti su velikim dijelom rezultat ogromnog samoodricanja i lične ljubavi prema karateu. Karatisti su najgore vrednovani sportisti u poređenju sa rezultatima. Kad bi nam sport uopšte bio uspješan kao karate Crna Gora bi bila u rangu najvećih sportskih sila. Za vrhunski domet treba da se sklopi više faktora, talenat, novac, sportska sreća i na kraju rad. Rad je ono što ne može doći u pitanje, ali nije lako naći talente kao što je to bila generacija osamdesetih i devedesetih godina. Nije lako ponoviti uspjehe Metaloplastike, Jugoplastike, Cibone, Partizana, Crvene zvezde. Šabac, Split, Zagreb, Beograd decenijama čekaju na slične uspjehe. Takve generacije se ne rađaju svake godine. A KK Budućnost se ipak drži na vrlo visokom međunarodnom nivou. Naša je obaveza da budemo u vrhu, ako ne i na samom vrhu.
Da li Budućnost ima takmičare koji mogu da osvajaju medalje na velikim šampionatima i može li klub da im omogući dobre uslove za pripreme i nastupe na međunarodnim turnirima?
– Ima, i to će se brzo vidjeti. Kadeti juniori i mlađi seniori su već dokazali kvalitet na međunarodnom nivou. Ne bih isticao ni jedno ime jer je teško izdvojiti bilo koga. Svi takmičari su u stanju da prije ili kasnije dođu do evropskog i svjetskog vrha. Mi smo tu da im omogućimo sticanje iskustva kroz brojne turnire i prvenstva – zaključio je Drecun.Davor Katić
Karate zavolio sa 15 godina
Logično je novom predsjedniku Budućnosti postaviti pitanje odakle ljubav prema karateu?
– Hvala za priliku da kažem nešto i o tome. Ja sam kao mladić igrao aktivno košarku i rukomet. Mali je broj pojedinaca koji imaju zvanične nastupe za Budućnost u oba sporta. Rano sam se povukao iz sporta, sa nekih 20 godina, zbog ljubavi prema muzici, kojom sam se bavio do okončanja ekonomskog fakulteta. Karate sam zavolio sa 15 godina, kad sam imao priliku da u Ulcinju uživo gledam Taiđi Kazea, tada najvećeg karatistu svijeta. Na tom seminaru su bili braća Jorga, Zeko Božović, Radomir Božović Piper, Slobodan Vučinić, Dušan Dačić... Bio sam fasciniran njihovim umijećem, a naročito demonstracijama Kazea na pijesku Velike plaže. Ipak, nijesam želio da ostavim košarku, i tako je karate ostao moja neostvarena želja. Puno sam se družio sa karatistima, i dovoljno je reći da sam u kvartu porastao sa jednim od najtrofejnijih crnogorskih karatista svih vremena Dragoljubom Kopitovićem. Redovno sam pratio mečeve Budućnosti i to se ne može zaboraviti – ističe Drecun.