U sjećanje i zahvalnost mitropolitu crnogorsko-primorskom
Amfilohiju i arhimandritu
Lazaru (
Adžiću) Institut za srpsku kulturu izdao je knjigu protojereja-stavrofora
Slobodana Bobana Jokića „Lomljenje Hljeba”. Knjigu čine Jokićevi izabrani tekstovi o liturgijskom i životu Crkve u Crnoj Gori danas i u 20. vijeku.
U prikazu o knjizi i autoru književnik
Janko Jelić razrješava zagonetku dva autorova imena, jednog-Boban koje mu je dato po rođenju i Slobodan koje je dobio od mitropolita po primanju svešteničkog čina. Oba su, navodi Jelić, jednaka i ravnopravna, dvije naporedne, zbratimljene i dvojstvom sukobljene riječi u jednom čovjeku. Ta „crtica” o imenu i imenovanju autora važna jer je „bespovratno obilježila sveštenički put, poziv i službu popa Jokića”.
– Knjiga je upravo o tome napisana sa stalnim pitanjem da li je čovjek uvijek isti čovjek, onaj za koga sam sebe drži da jeste i od čega, ili od koga, to zavisi. Razmišljajući o tom komplikovanom pitanju i u nemoći da damo dovoljno prost i čvrst odgovor, vratimo se još jednom na priču, ili igru, sa autorovim imenom i imenima. Zapitajmo se zašto je starom prvosvešteniku Boban bio nepristupačan za sveštenika. Koji je problem sa tim imenom? Pozabavimo se malo njegovom etimologijom. Boban je ime za strmi i nepristupačni predio, za planinski vrh na koga se teško možeš popeti. Ne mora biti visok, ali mora štrčati i inatiti se svojom neosvojivošću. A čak i kad se na njega popenješ obično ne vidiš ništa do susjedni isti takav vrh, pored Bobana još jednog Bobana. A iza njega još jednog, pa još jednog, pa u nedogled u zemlju Bobiju, da ne kažem Bobaniju. Boban je, dakle, čovjek iz Bobije, stamen, čvrst, postojan. Ali i previše krut i nepristupačan za ljude, pa i za sebe sama. Previše sputan i stidljiv prema svijetu i opet prema sebi. Trebalo ga je osloboditi i to dvostruko. Osloboditi ga od pogleda na druge upravo onim što je gonio. Osloboditi ga od pogleda na sebe samim imenom slobode. Zato je Boban ponio na sebi Slobodana da bi mogao da uzme hljeb u ruke i da ga razlomi. Tako bar možemo tumačiti kroz jezičku nauku. Zato je i starac koji je bio svjedok i inicijator susreta dva imena u istom čovjeku i zauzeo centralno mjesto u knjizi o lomljenju hljeba. Tako govori oslobođena priča našeg sveštenika, naveo je Jelić.
B.B.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
