Kao i u svim sverama društvenog života, tako je i u Crkvi pandemija virusa korona uslovila dinamiku života i rada. Javnosti je poznato da je Crkva sve svoje aktivnosti svela na minimum, kaže paroh podgorički, sveštenik Nikola Pejović, inače urednik Radija „Svetigora”.

– Da se ne ponavljamo i detaljišemo, ali podsjetiću da su u protekloj godini otkazane sve proslave, sabori, akademije, promocije, tribine, predavanja... Život Crkve sveo se na održavanje bogosluženja i obavljanje Svetih Tajni, koje su zapravo identitet i suština crkvenog života i bez kojih Crkva ne može da postoji. Zatvoriti Crkve za vjernike bilo bi tragično koliko i zatvoriti bolnice za bolesnike, jer i jedna i druga ustanova imaju cilj i smisao da liječe ljude. Bolnica od tjelesnih bolesti, a Crkva od smrti, grijeha i ništavila. Pandemija je uslovila da se bogosluženja organizuju na malo drugačiji način. Tako da gdje god postoje kanonske i organizacione pretpostavke uvijek se organizuje po više pojedinačnih službi, kako bi svi vjernici mogli da učestvuju u njima. Uvijek podsjećamo i sebe i druge na poštovanje propisanih mjera, čuvajući svoje i zdravlje bližnjih, pokazujući odgovornost i pred Bogom i pred ljudima - kaže Pejović.

Sveštenik kaže da je ove godine sve bilo mnogo skromnije za razliku od prethodnih godina, kada je svečanim akademijama i kulturnim manifestacijama praznik Svetog Save proslavljan u skoro svim gradovima u Crnoj Gori.

– Organizovano je nekoliko internet akademija, snimljeni su i spotovi, recitacije i eseji na temu praznika, a u svim parohijskim i manastirskim crkvama služena je Sveta liturgija. Tamo gdje je bilo moguće djeca su nakon liturgije pjevala u čast Svetog Save. Takođe, nije bilo tradicionalnog i masovnog organizovanja plivanja za Časnim krstom. Sveštenici su osveštali vode i uznijeli molitve Gospodu za spas našeg naroda, u nadi da ćemo iduće godine nastaviti ovu blagoslovenu i lijepu tradiciju - kaže Pejović.

Prema njegovim riječima, nema te životne situacije u kojoj bi neko smio biti lišen Svetog pričešća.

– Ono je za vjerujuće ljude lijek besmrtnosti, hrana budućeg vijeka, poputnina za vječni život. To je Sveta Tajna kroz koju se mi ljudi sjedinjujemo sa živim Bogom. Nema uzvišenijeg poziva ni posla za sveštenoslužitelja od pričešćivanja, naročito bolnih i nemoćnih. I ovih mjeseci, kao i ranije, trudimo se da obiđemo i pričestimo u svojim parohijama sve one koji to žele i koji nisu u mogućnosti da dolaze na bogosluženja - ističe Pejović.

Sveštenici se, kao i vjernici, iskreno mole Bogu da onima koji su oboljeli Bog da ozdravljenje, da im zdravlje sačuva. Nijedno bogosluženje nije prošlo bez tih molitvi, dodaje on.

– Crkva se uvijek i na svakom mjestu moli za mir, zdravlje, spasenje i napredak cijelog svijeta. Naročito je to izraženo kada svijet zadese iskušenja poput još uvijek aktuelne pandemije korona virusa. Patrijarh rumunski Danilo je još na početku pandemije sastavio molitvu koju je blaženopočivši mitropolit Amfilohije blagoslovio da se čita na kraju svakog bogosluženja. U njoj se molimo za prestanak pandemije, za iscjeljenje bolesnih, a zdravlje i snagu onih koji se o bolesnima staraju i brinu, kako u bolnicama tako i u njihovim domovima - kaže sveštenik Pejović.

– Rekao bih da i u ovom iskušenju važi ona narodna „što nas ne ubi, to nas ojača”. Naročito su nas duhovno ojačale litije, koje su nam dale snagu i vjeru da se borimo sa iskušenjima. Kako u Bogu ništa ne biva slučajno, čini mi se da nas je Bog kroz blagoslovene litije pripremao i za ovo zlo, da mu se na pravi način odupremo i da ga uz Božiju pomoć sa što manje posledica prevaziđemo - poručuje sveštenik.

D. STOJANOVIĆ

---

Budimo jedno u vjeri
„U kojoj mjeri budemo spremni da svoj život položimo i oslonimo na Boga, kao nepokolebljivi temelj na kome ćemo graditi svoj život, u toj mjeri će biti bolje i nama i društvu u cjelini”, kaže Pejović.
U odnosu na podjele u društvu, sveštenik Pejović podsjeća:

– U jednoj potresnoj molitvi Gospod naš Isus Hristos moli Oca Nebeskog: „Oče da svi budu jedno, kao što sam ja u Tebi i Ti u meni”. To je zapravo i molitva Crkve pravoslavne i njen poziv svim zemaljskim narodima. Da budemo jedno u vjeri, u ljubavi, u vrlini. Bez obzira što smo kao ljudi različiti, svi smo prizvani na to jedinstvo. Što smo više udaljeni od Boga kao vječne istine, dobrote i ljubavi, to smo i udaljeniji jedni od drugih. Vraćajući se Bogu ljubavi mi se vraćamo sebi i jedni drugima - poručuje Pejović.