Crkva je morala da se prilagodi na pandemijske okolnosti koje traju duže od godinu dana, kaže za „Dan” protojerej-stavrofor Darko Pejić, starješina bjelopoljske Crkve Svetih apostola Petra i Pavla. Na bogosluženjima je zbog poznatih epidemijskih mjera koje su propisane, manje vjernika, pa se dogodilo da je crkveni život doveden bukvalno do preživljavanja, zbog sveopšteg „zatvaranja”. Često su protekle godine mjere bile najstrože sprovođene, čini se, spram Crkve posebno, podsjeća naš sagovornik.
– Dokaz za to je i kad su oca Milosava Jovanovića i mene priveli u Centar bezbjednosti jer je u našem hramu, zajedno sa sveštenicima, ukupno bilo četrnaestoro ljudi. I slali nas kod tužioca... Nadam se da će vremena biti bolja i da će biti razumijevanja za crkveni život. Jer, narod je, kad mu je bilo najteže, uvijek se obraćao majci Crkvi. Crkva je majka i ovom narodu. I ovaj narod je to osjetio, jer je uvijek branila čistu vjeru pravoslavnu. To smo naslijedili od najsvetijih naših predaka. Dužni smo da tako čistu Crkvu ostavimo svome potomstvu – kaže Pejić. No, dodaje on, svemu su se prilagodili, pa i bogosluženja u ovo pandemijsko vrijeme, a ograničili su i broj vjernika na liturgijama.
– Nijesmo održali Svetosavsku akademiju, već smo svečano obilježavanje praznika prilagodili prilikama, pa je Sv. Sava u našoj crkvi pored liturgije obilježen uz recitaciju naših najmlađih i prigodnim besjedama – kaže prota Pejić.
Urađen je trem kod Petrove crkve, da vjernici mogu i napolju prisustvovati bogosluženju, postavljeno je ozvučenje da se ne stvaraju gužve, i da se sluša liturgija, dodaje Pejić. Kao sveštenici, dodaje, pričešćivali su vjernike u njihovim domovima, naročito slabe i bolesne.
– Ne može sveštenik reći narodu da ne dolazi u crkvu. Trudili smo se da se narod pazi, da pazimo jedni na druge. Ne može crkva vršiti pritisak na vjernike. Ali, trudimo se da utičemo na savjest ljudi. Šta će biti, i kad će ova bolest proći – ne znamo. Mi, sveštenici, kao i vjernici, iskreno se molimo Bogu da onima koji su oboljeli Bog da ozdravljenje, da im zdravlje sačuva. Nijedno naše bogosluženje nije prošla bez tih molitvi. Uz sve one molitve kojima se crkva moli za mir u cijelom svijetu, za vjeru, narod, blagočešće. Posebno se dodaju molitve za oboljele. Moleći se Bogu da bolest brzo prođe, Crkva se trudi da radi savjesno – kaže Pejić, dodajući da nijedan sveštenik ne bi ništa namjerno uradio protiv svoga naroda.
Prota Pejić ističe da su ova pandemijska iskušenja, kao i Litije, ojačale narod i učvrstile ga u vjeri.
– Narod je postao nepokolebljiv. Čvršći, složniji, i nekako bratski. Jedni druge manje osuđuju, sa više blagonaklonosti gledaju jedni druge. Pomažu se. Sjetimo se, preko 100 hiljada je potpisalo peticiju za odbranu svetinja. Zakleli se da će ih braniti. Sve je to utvrdilo vjeru. A treba podsjetiti da je postojao prazan hod, pauza preko 60 godina. Pokušali smo da živimo bez Boga, sahranili ga i zaboravili. Došlo je dotle da smo se podijelili po svim mogućim i nemogućim šavovima. I bili na ivici da nestanemo. No, u posljednje vrijeme, vidi se da se narod uprkos svemu utvrdio u vjeri - zaključuje Pejić.
M.NOVOVIĆ

---

Podijeljeno preko 20 hiljada obroka
– Zahvaljujući blagoslovu našega vladike Joanikija i trudu Crkvene opštine bjelopoljske i velikog broja ovdašnjih privrednika, kao i Manastira Ostrog, stigli smo do mnogih nevoljnika. Svima se zahvaljujem. Mi do 100 usta danas hranimo svakoga dana. U prošloj godini podijelili smo preko 20 hiljada obroka u Narodnoj kuhinji „Mileva Vojvodi攑. A zaboravljena je taj trud i rad narodne kuhinje da se nagradi. I niko se ne sjeti da je zaslužila barem da se pomene. To pomalo boli, ali na savjest svakome. Takođe, tamo gdje treba kupili smo drva, opremali stradale kuće... Poslednjih desetak godina podigli smo 20-ak kuća. Bijelo Polje je po ovome najpozitivniji primjer i van Crne Gore. Brinemo o narodu onoliko koliko nam je Bog dao snage i moći, nadajući se boljem vremenu - kaže prota Pejić.