Izložba „Nove kosovsko– metohijske freske”, autora Slavka Potpare, otvorena je nedavno pred brojnom podgoričkom publikom u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u tom gradu. Potpara je akademski slikar, ikonopisac i freskopisac, četiri i po godine je proveo oslikavajući crkve u kosovskim mjestima Leposavić, Pridvorica, Štrpce i Livađe. Zahvaljujući starješinama ovih crkava, napravljen je izbor najboljih fresaka, koje su uz pomoć fotografija u visokoj rezoluciji i tehnike digitalne štampe, prebačene na platna dimenzija 1,5 x 1,5 metar i na taj način je omogućeno da te freske postanu vidljive velikom broju publike i vjernika širom regiona, pa je tako bilo nedavno i u Podgorici, gdje je izložbu otvorio arhimandrit Benedikt Jovanović, nastojatelj manastira Sveti Arhanđel Mihailo na Miholjskoj Prevlaci.
– Ovo je četvrta izložba po redu u Crnoj Gori. Ovog proljeća sam, zajedno sa ikonopiscem Borisom Markušem, oslikao i crkvu Svete Trojice u Kutima – Zelenika, a freske su osveštane tokom svete Vaskršnje liturgije – kazao je Slavko Potpara, akademski slikar, ikonopisac i freskopisac, rodom iz Nikšića, koji je do sada, pored crkava na Kosovu, oslikao više crkava sa prostora bivše Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija).
Šta za Vas predstavlja ovaj poziv?
– Nijesam nekada znao da ću se baviti crkvenim slikarstvom. Međutim, na samom početku bavljenja, negdje 1999. godine, vidio sam da je to jedan izuzetan spoj vrhunske umjetnosti i kubizma, dizajna i klasičnog slikarstva, i možda još nekih pravaca... To je prosto savršen spoj svega toga i duhovnosti kao krune. Ranije sam govorio da ikona traži slobodu, ali i daje slobodu u isto vrijeme.
Šta bi to u konkretnom smislu značilo?
– Pa, što se tiče samog načina rada, tehnike, uopšte procesa, ona zahtijeva svedenost. Takva je da je mnogo toga u njoj simboličkog i tehničkog dijela spojeno u jedno, jedinstveno.
Da li postoji neka škola freskopisanja koja Vas posebno zanima?
– Iskreno da kažem ne. Ne mogu reći da je neka škola freskopisanja uticala na mene i moj rad. Uopšte ovo što radim i čime se bavim doživljavam kao jedan dar od Boga. Shvatio sam da bez obzira na ogroman trud koji neko može da da, a od mene je on priličan, da je sve to manje bitno u odnosu na ono što Bog da. Svako ima svoj neki prepoznatljiv rukopis i tu nema neke velike promjene. Što se tiče samih škola, svak radi onako kako mu je Bog dao. Ne kažem da nema nekih sitnijih uticaja, ali oni su zanemarivi u poređenju sa tim.
Da li postoji neka stvar u procesu stvaranja koja vam je posebno draga, ili posebno teška?
– Postoji i to je upravo lik sveca. To najviše volim da radim i pričinjava mi veliko zadovoljstvo. Jeste najteže, ali najviše volim. Tako mi je prosto dato od Boga. Najviše sam svjestan umijeća koje mi je podareno i onoga što želim prenijeti na djelo. Uvijek sam bio svjesan toga da je sve što radim, ustvari, samo djelo Božije kroz moju ruku sprovedeno.
Kojim oslikanim likom ste najviše zadovoljni?
– Uvijek mi je najveća inspiracija Gospod Isus Hrist. To je najveći izazov u radu i u tom poslu najviše dajem sebe. Imam želju da dajem sebe. Nemam neko određeno vrijeme da završim, kod mene je to jako rastegljivo... Zavisi od potrebe. Za mene je rad prvenstveno uživanje i to volim uvijek da istaknem.
Kako Vam izgleda period boravka i rada u svetinjama na Kosovu i Metohiji?
– Iskreno rečeno jako lijepo! Ljudi su divni, bore se... Ima poteškoća, ima svega, ali je na kraju taj doživljaj ipak pozitivan. Šta da se radi, tako nam je... Sami počeci bili su teški. Moj prvi boravak na Kosovu bio je jako emotivan, 2000. godine. Boravak tamo mi je pomogao da problem Kosova sagledam na jedan nov način. I ne samo Kosova, već i samog mog rada i pristupa freski.
A.ĆUKOVIĆ
Slike na PrevlaciPo blagoslovu mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija izložbu su ovog ljeta imali priliku da vide Nikšićani i Novljani, i na jedan dan, posjetioci manastirske slave na Miholjskoj Prevlaci, 26. jula. Bila je to jedinstvena izložba jer su slike bile postavljene na ruševinama manastira Svetog Arhanđela Mihaila. Po blagoslovu mitropolita Amfilohija, slike će biti vraćene na Prevlaku i biće tamo tokom obnove manastira, sve do oslikavanja ove naše izuzetne svetinje.
)){kind=small}
