Svečanom svetom liturgijom u crkvi Svetih Petra i Pavla i okupljanjem na slavskom objedu u risanskom Parohijskom domu, krsnu slavu Tomindan juče su proslavile članice Kola srpskih sestara Risna. Gošće su im bile predstavnice sestrinskih kola iz Podgorice, Nikšića, Herceg Novog, Tivta i Kotora, koje su zajedno sa slavljenicama, monahinjama Manastira Banja i sveštenstvom izmolile blagoslov Svetog apostola Tome. Uz pojanje monahinja i čitanje Prve poslanice Sv. Pavla Korinćanima i Svetog Jevanđelja, služili su nadležni paroh risanski, protojerej stavrofor Momčilo Glogovac, arhimandrit Benedikt, nastojatelj Manastira Prevlaka, protojerej Radoslav Laketa, paroh orahovačko-peraški, protojerej Petar Krgović, grahovski paroh i jerej Petar Petrović, tivatski paroh. Nazdravljajući slavljenicama, nazivajući Jelenu Milović, predsjednicu risanskog Kola, „kraljicom“ (zbog njenog dostojanstvenog držanja, plemenitosti i humanitarnog rada) paroh Petrović je istakao ulogu žena u crkvi, kao monahinja, sestara milosrdnica i majki, koje neće nikoga ostaviti gladnim.
-Puno nam znači ova slava, ova liturgija, Crkva nam mnogo pomaže, vjera nam omogućava da budemo ovako humane, da pazimo na bolesne, na slabo situirane, sve uz pomoć Boga i Crkve. Ovo je tradicija Risna, gdje je Kolo srpskih sestara osnovano 1932. godine i radilo je sa prekidima u vrijeme rata, kazala je za Dan Jelena Milović, koja predsjedava Kolom srpskih sestara Risna od 1992. godine. Objašnjava nam da u Kolu vode dnevnik rada, sa spiskovima porodica u potrebi, znaju koje porodice imaju bolesnika, koje su slabijeg imovinskog stanja i u socijalnoj potrebi.
-Posjećujemoih redovno, pomognemo ih novčano koliko možemo, ako im je potrebno za ljekove, liječenje. Sad smo pomogli jednom mladom čovjeku koji je imao tešku operaciju. Uvijek se nešto radi, uvijek ima ljudi koji žive slabije, a najteže je starima- samcima, trenutno ih imamo preko desetoro. Njima i nije važno ono što smo im donijeli, ne gledaju u naše ruke, važnije im je to prisustvo da imaju s kim da popričaju, jer ti stari ljudi su zaboravljeni, kaže Milović. Prtisjeća se da su članice risanskog Kola bile mnogo aktivnije u vrijeme ratnih godina, posjećivale su redovno ranjenike u Specijalnoj bolnici „Vaso Ćuković“ u Risnu. Priča da ju je najviše dirnulo kada su nosile cipele ranjenicima u bolnici, a jedan od njih je rekao: „Meni ne treba, nego samo lijeva“. Takođe, redovno posjećuju i korisnike Doma starih „Grabovac“ u Risnu, njih preko 300, često im ponesu vunene čarape, cigarete, slatkiše, voće.
-Sreća je naša što imamo Bolnicu i Dom starih za te bolesne, iznemogle i slabije situirane ljude- i Bolnica i Dom starih dozvoljavaju ljudima u potrebi da uzmu hranu i ponesu je kući ili da se hrane u njihovim menzama. To nam je velika pomoć, olakšanje kada znamo da svako od njih danas ima ručak, kaže Milović i ističe da Tomindan slavi i Bolnica, napravljena novcem Vasa Ćukovića, a Kolu srpskih sestara je u zadužbinu ostavio kuću, koja se srušila u zemljotresu. Još uvijek im nije vraćena, iako su,kaže, sve dokumente predali. Kolo srpskih sestara Risna ima 12 aktivnih članica, a krug je mnogo širi sa onima koje se povremeno uključe, u skladu sa njihovim slobodnim vremenom. -Sveti Toma jedan je od najvećih svjedoka Hristovog vaskrsenja, koje je temelj svega što je pod „kapom nebeskom“. Kao ljekar, Sveti apostol Toma je tražio dokaz Hristove vjere, s obzirom da je čovjek ograničen sa pet čula. On je posumnjao da su ljudi imali priviđenje da je Hristos vaskrsao sa svojim trošnim tijelom, ali je u svemu bio ravan nama, osim u grijehu. Kao sin Božiji, drugo lice Svete Trojice bio je bezgriješan, ali da bi bio srodan nama, mi vjerujemo u onoga Boga koji je u zajednici sa čovjekom, i koji će ponovo doći, u slavi svojoj kao sudija vaseljeni čitavoj, poručio je otac Radoslav Laketa u svojoj besjedi.
M.D.Popović