Mladi i nagrađivani beogradski režiser Miljan Gogić vjernicima u manastiru Miholjska Prevlaka predstavio se projekcijom svojih dokumentarnih filmova „Zatvorska molitva” i „Čuvari”. Duhovne teme upakovane u moderan dokumentarni izraz publika u manastirskoj riznici ispratila je bez daha. Dolazak Miljana Gogića na Miholjsku Prevlaku ideja je tivatske rediteljke Bojane Jelovac koja je za ovu priliku gosta, igumana Benedikta, monaško bratsvo i vjernike pozdravila poezijom. Gogić ističe da ne vjeruje u slučajnosti pa je i njegovo gostovnje na Miholjskoj Prevlaci impuls za realizaciju novog projekta.
– „Zatvorska molitva” je film koji sam radio 2016. godine, a „Čuvari” su završeni 2017. godine. „Čuvare” sam inače radio osam godina. „Zatvorska molitiva” govori o osuđenicima u KP zavodu u Nišu koji su dobili povjerenje uprave zatvora da izgrade i da oslikaju freskama crkvu u centralnom dijelu zatvora. Pritom su kako sebe vole da nazivaju `tatu majstori` odnosno majstori tetovaže. Tokom oslikavanja crkve oni nisu znali šta u stvar rade, i to mi je bilo zanimljivo jer su se tokom oslikavanja upoznavali sa tim što slikaju na zidovima crkve. Drugi film govori o porodici Andrović koja živi u podnožju Starog Bara i čuva krst Svetog Jovana Vladimira, zvanično prvog srpskog svetitelja. O toj porodici koja čuva taj krst preko 900 godina, ka sve to ide govori taj film – kaže Gogić.
On ističe da teme iz oblasti nije unaprijed tražio, već su one njega našle.
– Jednostavno, je to došlo do mene. Kad je u pitanju prvi film, krenuli smo do zatvora sa idejom da snimimo neku reportažu jer je to kako kažu `održiv zatvor`. Osuđenici tamo rade, zaposleni su. Kad sam doššao tamo i video kako je crkva oslikana i kako su to radili vidio sam da o tome može da snimi film. Ostali smo tri dana i dve noći i snimili film. Što se tiče druge teme, igrom slučaja sam u nekom časopisu video tu priču. Nisam ni znao da postoji, i bilo mi je čudno kako ja koji sam poreklom iz Crne Gore ne znam za tu priču staru 900 godina. Jedan od prijatelja sa kojim se često viđam iz Bara kad sam ga pitao o tome rekao je „Pa da, to su moji stari kumovi”. To je Dragan Leverda i tako je počelo. Te teme su nekako došle do mene. „Čuvare” sam snimao osam godina, bilo je tu svakakvih iskušenja i teškoća. Nije bilo jednostavno, ali zato volim dokumentarizam jer na kraju stvari krenu da se slažu kao u slagalici. Ne mogu da pričam o svom filmu, ali do sada je osvojio 7, 8 internacionalnih nagrada. „Zatvorska molitva” je dobitnik „Zlatnog viteza” za 2016. godinu i osvojila je još četiri međunarodne nagrade. Sad je selektovan za festival u Trentu u Italiji „Religion today” koji traje 22 godine i privilegija je što ću tamo nastupiti” – kaže mladi reditelj iz Zaječara.
Naš sagovornik ističe da snimati filmove nikad nije bilo lako a sada je još teže snimati.
– Bog nekako sve to podesi kako treba. Oba filma sam uradio sa svojim prijateljima, u svom ambijentu i okruženju. Trebalo je dosta finansijske podrške koju ja nisam imao. Iskreno, nadam se da ću za treći film koji planiram u budućnosti, uspeti da obezbedim neka sredstva. Da lagodno uđem u to snimanje i ne razmišljam o tome da li ću imati da platim postprodukciju zvuka ili slike, da li ću montažeru ostati dužan ili ne. Za moj dolazak na Miholjsku Prevlaku zaslužna je moja koleginica i prijateljica Bojana Jelovac. Nešto zajedno spremamo što bi moglo biti interesantno- dokumentarac o Prevlaci. Nadam se da ćemo da uspemo, Prevlaka je mnogo interesantna. Nekadašnje Ostrvo cvijeća iz doba komunizma gde sam letovao kao klinac sa roditeljima. Sada dolazim posle toliko godina i stvarno sam oduševljen manastirom i ljudima koji su tamo – ističe Miljan Gogić.
Ž.K.