Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, u minulu nedjelju, 2. septembra, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog velikomučenika Georgija u Gusinju. U liturgijskom sabranju molitveno je učestvovalo i sveštenstvo i vjernici.
U arhipastirskoj besjedi Joanikije je podsjetio da je hram u Gusinju podignut između dva svjetska rata, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a njegovi glavni priložnici su bili tadašnji episkop pećki Jerotej, nadležni arhijerej za ove krajeve i veći dio limske doline, kao i kralj Aleksandar i sveštenik Đorđe Šekularac sa srpskim pravoslavnim narodom ovog kraja.
– Vjeruje se da su gradnju crkve pomagali muslimani i rimokatolici, koji ovdje žive i koji su imali lijepu uspomenu o starom zajedništvu, a i prilikom obnove ovog svetog hrama učestovali su oni, ne malim prilozima. To je divna uspomena za buduće naraštaje, jer treba sa svojim komšijama da živimo u miru, slozi i ljubavi - poručio je episkop Joanikije.
On je istakao da ovaj sveti hram podsjeća na Svetu zemlju - Izrael i Palestinu, gdje je grob Gospodnji, gdje je jedan broj pravoslavnih Arapa zadržao vjeru pravoslavnu i sa time se izuzetno ponose, i na vidnim mjestima svojih kuća, iako su česti sukobi između hrišćana i muslimana, oni drže izvajan lik Svetog velikomučenika Georgija na konju, kako kopljem ubija aždaju.
– Mislio sam da tamo gdje su pravoslavni manjina, kao na mnogim mjestima, da imaju običaj da se prikrivaju. Imao sam takve slučajeve da vidim, ne ovdje, ali na nekim drugim mjestima u našoj eparhiji, prilagođavaju i teško ih možete razlikovati. Jedino kad u crkvu dođu. Međutim, u svetoj zemlji Palestini svi poštuju Svetog Georgija, kao što kod nas svi poštuju Svetog Vasilija Ostroškog, jer je to svetac koji štiti one koji u Boga vjeruju, njegovim molitvama Bog izliva svoju veliku milost na ovaj svijet. To znaju, prije svega, pravoslavni, ali znaju i ostali, da Sveti Georgije pomaže kad god mu se obraćaju, poštuju, i neće da diraju dom na kome njegova ikona služi kao zaštitnik pred vidljivim i nevidljivim neprijateljima. Ona je znak Božje zaštite i sile koja štiti taj pravoslavni dom i, hvala Bogu, nešto tako imamo i ovdje, u ovom svetom hramu - besjedio je Vladika.
Činjenica da su u podizanju i obnovi gusinjskog hrama učestvovali i mnogi druge vjeroispovjesti, treba, poručio je vladika, da posluži za dobre odnose sa svim komšijama, bilo kojoj vjeri da pripadaju, a svoju vjeru cijeniti da bi od drugih bili cijenjeni.
– Više će vas cijeniti kad budete držali svoju vjeru, i njom se budete ponosili. Ne treba našom vjerom nikome da prkosimo. Naša vjera nije prkos i ono što su govorili pojedini bezbožnici, vaspitani na priči o Marksu i Engelsu, i Josipu Brozu, da je glavna srpska osobina prkos, netačno je. Možemo reći da je dobra srpska osobina njegov ponos, ali prkos je loša stvar, od prkosa nema vajde, a ponos je osjećanje časti što pripadamo svetoj vjeri pravoslavnoj, što imamo svete pretke, Svetog Savu i Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Georgija, našu krsnu slavu, naše srpsko ime. Tako će vas jedino poštovati ako budete znali da poštujete svoje korijene, svoju tradiciju - poučio je Joanikije.
On je izrazio radost što je vjernici ovog kraja, nakon obnove hrama, podigao i crkveno-narodni dom u kojem će se sabirati raznim povodima.
– Opstali ste, čuvate svoju vjeru, njegujete tradiciju, obnoviliste ovaj sveti hram, sad ste napravili i dom gdje možete lijepo da se okupljate po raznim potrebama. Neka to bude dom da se okupljate kao što smo se danas okupili, pa ćemo, pošto obavimo osveštanje, tu sjesti da se porazgovaramo, i vi tako da nastavite. Daj, Bože, da taj dom služi više za radosna narodna okupljanja, krštenja, vjenčanja, slave, nego za tužne prilike, ali i tuge su sastavni dio života. Tako je do juče bilo u našim kućama, gdje smo obavljali i slave i svadbe, i sva druga veselja, ali ako nam se neko upokojio odatle smo ga i ispraćali. Zato, dom da čuvamo i održavamo – zaključio je Joanikije.
Predsjednik Odbora za gradnju doma Srđan Pavićević, istakao je da su puno rada, volje i zalaganja uložili u ovaj dom, a gradnja i uređenje trajali su četiri godine. Podsjetio je da je površina objekta oko 180 m2, da obuhvata kuhinjski prostor i mokri čvor, salu i dio za kapelu, čija gradnja je koštala oko 70.000 eura.
– Oko 40 domaćinstava, koja broje pretežno po dva člana, podnijelo je teret ove gradnje, uz blagoslov našeg vladike Joanikija, kojima danas zahvaljujem. Mora se kazati da je kod većine tada preovladala skeptičnost za realizaciju ovog projekta ali, evo danas, Bogu hvala, on se osveštava i pušta u punu upotrebu. Zahvaljujem svim priložnicima a posebno arhitekti Ranku Vukaniću, iz Plava, koji je uradio projekat kao svoj prilog, kao i Jugoslavu Šekularcu koji je iz svojih sredstava angažovao firmu „Manović” iz Berana za zidanje i ukrovljenje objekta. Aleksandar Jokić je uradio kompletnu stolariju, a Refko Radončić i Džavid Kastrati iz Njujorka, priložili su značajniju sumu novca. Zahvaljujemo i našoj braći i sugrađanima Muslimanima i katolicima koji su takođe dali svoje priloge za gradnju ovog doma – kazao je Pavićević.
N.V.