Kada je vjeronauka 1947. godine ukinuta u školama, u Kotoru je protojerej Bogoboj Milošević počeo da je predaje pri Crkvi. Već 1953. godine imao je jako puno polaznika, a pravi „procvat“ vjeronauke počinje 1969. godine. Kada je u parohiju došao mladi sveštenik Momčilo Krivokapić, vjeronauka za preko stotinu polaznika se održavala u tri grupe, koje su, pored njega, vodili i prota Bogoboj i popadija Smiljka Krivokapić. Devedesetih godina vjeronauku je vodila Milica Krivokapić, ćerka oca Momčila, a od 2002. godine Mitropolija je zvanično za vjeroučitelja postavila Nemanju Krivokapića, tada teologa, a kasnije sveštenika. On danas vodi vjeronauku paralelno u Kotoru i na Prčanju, gdje se okupljaju vikendom u popodnevnim časovima. U crkvi Sv. Petra Cetinjskog na Prčanju poslije liturgije subotom u 10 sati djeca učestvuju u liturgiji, a poslije ostaju na času vjeronauke. Izuzetno je važno, ističe otac Krivokapić, da su ta djeca naučila kompletnu liturgiju da pjevaju, a to je najveće blago. U Kotoru ove školske godine ima oko 30 polaznika i još oko 20 na Prčanju, što nije mnogo, te nisu podijeljeni po uzrasnim grupama. U periodima kada je bilo više polaznika, nastava se odvijala u dvije uzrasne grupe, za starije i mlađe, ali sada su svi u jednoj grupi. Vjeronauku pohađaju djeca uzrasta od prvog do devetog razreda osnovne škole, a ukoliko žele, mogu i mlađi i stariji, jer u crkvi usklađuju vjeronauku prema njihovim obavezama u školi, sportovima, slobodnim aktivnostima.
-Vjeronauka je izuzetno važna da se djeca od malena uče životu u crkvi, najvažnije je da učestvuju u bogosluženju, međutim, pošto su mala, to još ne razumiju. Tu djeca mogu da dobiju odgovore na neka svoja pitanja ne samo o crkvi, nego i o životu uopšte. Statistike pokazuju da su djeca koja pohađaju vjeronauku bolji ljudi –ne može da bude pravilo, ali ima neke veze. Uči se o moralu, zapovjestima božjim, šta treba da radimo, o vrlinama, šta je dobro, šta nije. Na televiziji danas gledaju svakojake surogate ponašanja pa je nekima to uzor, a ova djeca na vjeronauci uče kako treba da se ispravno ponašaju i kada im to uđe u svijest na tom ranom uzrastu, sigurno da ostavi traga na njihov život kasnije, kaže otac Nemanja i objašnjava da mlađi uče jednostavne stvari –o ponašanju u crkvi, vjeri, zapovjesti Božije, o svetiteljima, praznicima, uče pjesmice, crtaju, a u starijoj grupi uče Deset Božijih zapovijesti, Simvol vjere, blaženstva, govore o svetim tajnama. Prirodno je da djeca koja dolaze na vjeronauku budu krštena, ali to nije uslov.
-Dešava se da djeca dođu sa društvom, zainteresuje ih to i onda požele da se krste. Imam nekoliko slučajeva kojima sam kumovao, drugima je kumovao otac Momo, a ima ih nekoliko koji su redovni na vjeronauci, učestvuju u bogosluženjima, a još nisu kršteni i ne mogu da se pričešćuju. Za njih je važno da dolaze nedjeljom na liturgiju i da se pričešćuju, jer to je suština crkvenog života: ne samo teoretisanje na časovima, nego živo učestvovanje u bogosluženjima, kroz pjevanje, čteciranje (oblače stihare, pomažu u oltaru, nose svijeće, krstove i ripide), čitanje apostola, a posebno je važno njihovo učešće u svetoj tajni pričešća, kaže učitelj vjeronauke. Zanimljivo je da su djevojčice redovnije u vjeronauci, što otac Nemanja objašnjava njihovom revnošću i dobrom koncentracijom. Dječji hor SPD Jedinstvo objedinjava vjeronauku i ljubav za pjevanje u horu. Hor je strogo vezan za vjeronauku i za bogosluženja, mada pjevaju i na drugim manifestacijama. Svake godine za polaznike vjeronauke organizuju jednodnevne izlete po manastirima, nekada i van Crne Gore, a u Crnoj Gori – Ostrog, Dajbabe, Ždrebaonik, Piva, primorski manstiri, na ostrvo Žanjic.
Svake godine na ispred manastira na Cetinju učestvuju u kvizu na Saboru pravoslavnih vjeronauka.
M.D.Popović
Djeca ozbiljno razmišljaju
-Djeca u najmlađem uzrastu postavljaju zanimljiva pitanja, te mi dobar dio časa prođe na odgovaranje na njih. Vjerovatno ih postavljaju i roditeljima, pa pošto oni ne znaju da im odgovore, onda šalju djecu na vjeronauku, što je sasvim prirodno. Ima fantastičnih pitanja, prosto je nevjerovatno da mala djeca razmišljaju tako duboko: pitaju o tome kako je nastao svijet, ko je Bog, zašto nas je stvorio, koji je smisao života, što su suštinska filozofska pitanja, primjećuje otac Nemanja.