Bjelopoljski pčelari nadaju se da se godina kao što je bila prošla više nikada neće ponoviti, jer je život „pod mjerama”, koje neočekivano dugo traju zbog pandemije, ograničio njihov rad, a i prinosi meda su bili su ispod svakog očekivanja. Predsjednik bjelopoljskog Udruženja pčelara
Vladimir Šebek kaže da, ne samo što nijesu uspjeli da realizuju planirane aktivnosti za prošlu godinu, nego nijesu ni donosili ovogodišnji program i plan rada, jer nije bilo moguće organizovati godišnju skupštinu.
– Uopšte se nijesmo okupljali zbog epidemioloških mjera, a tokom prošle godine imali smo samo tri sastanka upravnog odbora. Nijesmo održali ni godišnju skupštinu, tako da je epidemija virusa korona u velikoj mjeri uticala na rad našeg udruženja, ali svakako i ostalih pčelarskih organizacija – kaže Šebek, dodajući da će sve to, najvjerovatnije, uticati i na smanjenje broja članova.
Složena zdravstvena situacija, podsjeća, spriječila je i organizaciju tradicionalne pčelarske manifestacije, a odloženo je i pošumljavanje područja medonosnim drvećem.
– Vodili smo pregovore sa vlasnicima šumskih gazdinstava, a bilo je planirano i ispitivanje zemljišta, kako bi na osnovu toga izabrali vrstu sadnice koja bi imala plodonosni razvoj. Međutim, to će, po svemu sudeći, morati da sačeka neke ljepše dane – ističe predsjednik bjelopoljskog Udruženja pčelara.
Šebek dodaje da su zdravstvena kriza i briga građana za zdravlje doveli i do povećene potražnje proizvoda od meda.
– Problem je u tome što je medonosna godina bila loša, prikupljene su male količine meda, pa je potražnja veća od ponude. Prinosi meda su bili minimalni, tek od četiri do pet kilograma po košnici, mada je veliki broj pčelara koji su imali još manje ili skoro nimalo meda. Na sreću, bilo je onih koji su imali zaliha odranije, te su potrebe kupaca, zahvaljujući njima, zadovoljene – navodi Šebek i dodaje da ni minula zima nije bila ohrabrujuća za pčelare.
– Registrovano je dosta gubitaka pčelinjih društava i to zbog lošeg kvaliteta hrane i nepravovremenog čišćenja od parazita varoe. Dali smo dosta prihrane, šećernog sirupa, ali to nije adekvatna hrana na koju pčela može da zazimi, tako da su pčelinje zajednice izašle iz zime znatno oslabljene. Protiv prirode se ne može, ali dosta zavisi i od sposobnosti i snalažljivosti pčelara, kao i pašne lokacije – kaže Šebek i ističe da je važno ispratiti da li pčelinja društva unose polen.
– Nadam se da će pčelari uspjeti da pčelinje zajednice što bolje pripreme za predostojeću sezonu – kazao je Šebek.
M.N.
Upotreba hemijskih sredstava veliki problemVladimir Šebek ističe da veliki problem predstavlja i nekontrolisana upotreba hemijskih sredstava.
– Apelujem na nadležne službe da vrše kontrolu upotrebe pesticida i prate trovanje pčela kako bi se donijele neke mjere. Od poljoprivrednika tražimo da bar najave kada će zaprašivati, kako bismo zaštitili naše pčelinje zajednice, jer bez pčela nema ni ploda poljoprivrednicima, ni ratarima, ni povrtarima, niti bilo kome od nas – podvlači Šebek.
Podsjetio je i da je resorno ministarstvo svim registrovanim pčelarima obezbijedilo po tri kilograma šećera po košnici, a opštinski Sekretarijat za poljoprivredu i ruralni razvoj je kroz Agrobudžet svima koji su se prijavili opredijelio subvencije od tri eura po košnici.
)){kind=small}
