PLjEVLjA – Od nekadašnje pljevaljske privrede, koja je 1984. godine zapošljavala oko 14 hiljada radnika, danas u Pljevljima rade samo ona preduzeća koja su direktno vezana na eksploataciju uglja, rude olova i cinka, kao i eksploataciju šuma. Kako ističu sagovornici „Dana”, početak privrednog sunovrata Pljevalja počeo je krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, ali se glavni ekonomski sunovrat desio u periodu od 1997. do 2010. godine. Među prvim propalim preduzećima našao se tadašnji Rudnik olova i cinka „Šuplja stijena”, sa čijim su prekidom rada, 1987. godine, bez posla ostala 444 radnika. Početkom devedesetih godina u krizu je zapala tekstilna industrija. Tako su 1991. godine u stečaj otišla preduzeća „Tara” i „Sloga”, koja su zapošljavala oko 700 radnika. U momentu velike političke krize, 1997. godine, prilikom podjele jedinstvene Demokratske partije socijalista, u Pljevljima je bilo zaposleno više od deset hiljada radnika. Cijepanjem ove partije na krilo koje je vodio tadašnji predsjednik republike
Momir Bulatović i na krilo koje je vodio današnji predsjednik države
Milo Đukanović došlo je do smjene velikog broja direktora. Na scenu su stupila većinom nova lica. Praktično 1997. godine traženi su podobni, a nikako sposobni.
– Svuda su bile smjene. Svi oni koji se nisu izjasnili za DPS Mila Đukanovića sminjivani su. Nisu smjenjivani samo direktori, već upravnici, poslovođe, a niko ko nije podržavao tu politiku nije se mogao zaposliti. Nažalost, ti ljudi su nas poveli u privatizaciju, a u stvari su sve uništili – kaže za „Dan”
Miloš Obrenić, predsjednik jednog od sindikata u Rudniku uglja.
On napominje da se sada, kada su se desile političke promjene, ne smije postupati na isti način. Obrenić ističe da je političke progone osjetio na sopstvenoj koži, ali da u sadašnjem vremenu treba povesti računa da oni rukovodioci koji su dobro radili ne budu odbačeni. Kao pozitivan primjer navodi sadašnjeg direktora Rudnika uglja
Slavoljuba Popadića. Prema njegovim riječima, Popadić je Rudnik uglja iz ekonomskog ambisa, u koji je gurnut od strane nekadašnjeg direktora
Predraga Boškovića, povratio u uspješno preduzeće.
– Tačno je da je on partijski DPS vojnik, ali je on iz minusa od 50 miliona Rudnik doveo u plus sa profitom od 13 miliona – ističe Obrenić.
Za nekadašnjeg predsjednika pljevaljskog parlamenta iz redova Socijalističke narodne partije
Velimira Golubovića koncept koji su najavili predstavnici DPS-a 1998. godine doživio je sunovrat i izazvao je opšti kolaps u ekonomiji.
– Najveći je problem što za sve ove godine nije ništa novo stvoreno, a uništeni svi postojeći proizvodni kapaciteti. Tako je praktično u čitavoj Crnoj Gori, ali je svakako najgora situacija u Pljevljima – kaže Golubović.
Da je situacija teška ocjenjuje i povjerenik Saveza sindikata za Pljevlja
Ratko Pejović.
– Ako danas imate takvu situaciju da imamo svega zaposlenih oko pet hiljada radnika, da je blizu sedam hiljada penzionera, kao i da 912 penzionera prima penziju 145 eura, sasvim je jasno kakvi su rezultati privatizacija u Pljevljima. Pritom na evidenciji nezaposlenih ima 3.000 lica – kaže Pejović.
Od 1998. godine pa do danas obustavljena je proizvodnja u preduzećima „Monter”, „Građevinar”, Kombinat „Velimir Jakić”, „Šumarstvo”, PTK „Pljevlja”, „Optel”, a ova preduzeća su većinom privatizovana i njihova imovina je uništena. Trenutno u Pljevljima rade Rudnik uglja, Termoelektrana, a obnovljena je proizvodnja i u Rudniku olova i cinka „Šuplja stijena”.
B. Jelovac
Političke čistke jedino zabišle Opštu bolnicuMeđu smijenjenim direktorima te 1997. godine našli su se tadašnji direktor Termoelektrane
Boriša Gačević, direktor Elektrodistribucije
Milivoje Odović, direktor Službe platnog prometa Velimir Golubović, direktor pljevaljske banke
Milorad Laković, direktor Kombinata „Velimir Jakić”,
Božo Gospić, direktor „Montera”
Milenko Jović, a u Rudniku uglja sa mjesta upravnika kopa Potrlica smijenjen je
Stojan Tanjević.
Do smjena po dubini jedino nije došlo u Opštoj bolnici. Tadašnji direktor ove ustanove
Miodrag Mišo Dakić na mjestima načelnika odjeljenja zadržao je ljekare
Miloja Pupovića, Jagoša Vraneša, Veselinku Ječmenicu... iako su svi u gradu na Breznici znali da oni ne podržavaju zvaničnu politiku Demokratske partije socijalista.
)){kind=small}
