ANDRIJEVICA – Mještani sela Košutiće tvrde da su u minulom periodu država i lokalna uprava u potpunosti zanemarili višegodišnje investicione planove i da je zbog toga ovo selo suočeno sa sveukupnom razvojnom stagnacijom. Navode da je do sada malo toga urađeno na razvojnom planu, i da lokalno stanovništvo, pritisnuto težinom života, svakodnevno odlazi u neke druge i razvijenije krajeve. Naglasili su da se seoska putna mreža nalazi u dosta lošem stanju i da to predstavlja jedan od najvećih problema za mještane ovog razuđenog sela.

-Putevi u našem selu decenijama čekaju asfalt. Ti putevi su, pored velikih oštećenja, tokom zime slabo prohodni, jer i kad se očiste od snijega na kolovozu se stvara led koji nije lako ukloniti sa makadamske podloge. Zato se u narednom periodu mora više pažnje posvetiti modernizaciji naših puteva ukoliko se iskreno želi da i ovo malo naroda ostane da živi na svojim vjekovnim ognjištima – naglašava Miroljub Vujović.

Mještani ističu da je dugačak spisak seoskih puteva koji godinama uzaludno čekaju neophodnu rekonstrukciju.

-Kao prvo neophodno je izvršiti asfaltiranje puta koji od mosta na Perućici vodi do seoskog groblja. Taj put je od zajedničkog interesa za sve stanovnike mjesne zajednice s tim što njegova rekonstrukcija podrazumijeva i popravku postojećeg mosta, kao i priključnih puteva. Na asfalt čeka i put Veterinarska stanica – Talanovci u dužini od četiri kilometra, koji je od izuzetne važnosti, jer pored toga što ga koristi dvadesetak domaćinstava, on predstavlja najkraću vezu sa repetitorima na Maležu, a ujedno veže Andrijevicu i sva potkomovska sela sa planinom Štavna i putem koji vodi prema Trešnjeviku i Podgorici. Rekonstrukcija ovog puta podrazumijeva i sanaciju klizišta u mjestu Bojoviće. Rekonstrukciju zahtijeva i put Stolak - Glavica u dužino od 2,5 kilometara koji se nalazi u izuzetno lošem stanju i koji ujedno vodi ka planini Crnogora. Tu je i put Glavički potok – Konjski laz u dužini od 500 metara, kao i ostali priključni putevi u ovom dijelu sela, uključujući i put Konjuhe – Sevrdak – Površe – seosko groblje – navodi Željko Jovović.

Mještani ukazuju da je neophodno izvršiti i rekonstrukciju niskonaponske mreže u većem dijelu sela i riješiti pitanja vodosnadbijevanja petnaestak domaćinstava i seoske kapele. Navode je djelimičnu rekonstrukciju zahtijeva i postojeći seoski vodovod.Zabrinuti su, jer kako tvrde, zbog niza otežavajućih faktora, i kod onih najvećih optimista polako se gasi i poslednja nada da će na ovim prostorima doći do obnavljanja jakih gazdinstava i da će ovi krajevi krenuti nekim razvojnim putem.
-Selo je nekada bilo puno naroda. Ljudi su držali veliku stoku, obrađivali imanja i tako održavali kontinuitet života. Međutim, mještani su sve više, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, počeli da se iseljavaju prema primorju i Podgorici i nekim drugim destinacija u Crnoj Gori, ali i izvan nje. Tako negativan trend posebno je izražen poslednjih godina, što je dovelo do krajnje zabrinjavajuće situacije – zaključio je Slobodan Vučeljić.

D.J.

---

Od 86 kuća 50 je praznih
Mještani Košutića ističu da se ovo selo, koje zahvata površinu od desetak kilometara kvadratnih, suočava sa drastičanim padom nataliteta i sve izraženijom migracijiom stanovništva. Naglašavaju da su u zavičaju ostala uglavnom staračka domaćinstva. U ovom izuzetno razuđenom selu, sa desetak zaseoka, 2011. godine evidentirano je 86 kuća od kojih je 50 praznih. U tim kućama danas živi manje od sto stanovnika, iako je pedesetih godina prošlog vijeka selo brojalo više od 400 žitelja. Statistika govori da u Košutićima na jednom kilometru kvadratnom trenutno živi 8,6 stanovnika, a u selu ima svega nekoliko osnovaca.