NIKŠIĆ – Svadbena veselja skoro da su zaboravljeni običaj u banjski Gornjim Koprivicama, selu koje je od Nikšića udaljeno oko 60 kilometara. Udaljenost od gradske zone i teški uslovi života za neformiranje porodice, smatra sedamdesetšestogodišnji mještanin Milovan Koprivica, ne bi trebalo da bude razlog da se tamošnji momci ne odlučuju da stanu na „ludi kamen”, jer se nekad u tom kraju živjelo mnogo teže.U više zaselaka Gornjih Koprivica trenutno je šesnaest stalnih domaćinstava, a u njima čak četrnaest neženja starijih od 30 godina. Koprivica ističe i da ima nekoliko mlađih, ali njih u neženje još uvijek ne ubrajaju jer se nadaju da će oni promijeniti sudbinu mjesta.

-Kod nas momaka kao drenjina, i to svi kao vidre, kršni, dobri, pametni, vrijedni i složni. Malo se danas igdje može naći selo koje je složno kao ovo naše, ali fali tu još dosta- nevjesta, djece, ističe Koprivica u razgovoru za „Dan”.

Iz rodnog mjesta i on je svojevremno bio otišao u grad, gdje je radio dvije godine ali se ponovo vratio na selo. Ima četvoro djece, od kojih su tri kćerke udate i imaju svoju djecu. Problem je, kaže uz osmijeh Koprivica, četvrto i najmlađe, sin koji ima 45 godina i neće da se ženi.

-Kažu neće djevojke na selo, a meni to nije razumno, pa i ranije su ovdje ljudi živjeli i ženili se.Stvarali smo porodice, a mnogo se teže živjelo.Nije bilo struje, puta, sve smo morali na sebi da nosimo i poljske radove ručno da radimo.Danas ima boljih uslova života, struja, put, kosačicama i traktorima odrađuju se poslovi, ali je sve to džaba, kazao je Koprivica.

Nisu samo Gornje Koprivice zaboravile šta to znači svadba, već, tvdri Veljko Koprivica, cijeli rejon Banjana, a ni Nikšić se ne može pohvaliti tim veseljima. U zaseoku Šljeme živi sa bratom, koji je takođe neženja. Obrađuju imanje, bave se stočarstvom, a ostala braća i sestre dolaze i pomažu. Dok objašnjava zašto se nije oženio, napominje da ima blizu 60 godina i da u Gornjim Koprivicama život nije ni malo lak.

-Dok sam bio mlad o ženidbi nisam razmišljao, radio sam, mislio sam biće vremena. A onda se vrijeme promijenilo, vratio sam se u rodno selo gdje su mi bili sami stari roditelji. Brat koji je plovio vratio se i on, i tako smo nas dvojica ostali ovdje, ispričao je Veljko.

Kako kaže, odavno je u tom kraju utihnulo školsko zvono, a ne sjećaju se kada je seoski dom počeo da se urušava.

- Uopšte se ne vidi budućnost sela. Raselilo se, svake godine sve nas je manje i manje. I ovo što ima možda još koju godinu moraće bježati. Daleko smo. Prva prodavnica nam je u Velimlju, 17 kilometara od Gornjih Koprivica, pojašnjava Veljko Koprivica.

Neženja je i Radosav Minja Koprivica koji se u rodno selo vratio prije desetak godina. Penziju je stekao u pogonu Bluminga nikšićke Željezare, ali kako nije mogao podnijeti podstanarski život, u selu je sebi sagradio kuću gdje i danas živi.

-Ni sam ne znam šta je razlog sadašnjeg samačkog života. Valjda godine i neke okolnosti to čovjeku skroje. Nije mi ništa neobično, ne osjećam teškoću, zanimam se, držim stoku, čitam - kaže Minja.

Selo Koprivice, koje se dijele na Gornje i Donje, dobilo je ime po bratstvu koje tu živi, a koje se smatra najbrojnijim, ne samo u banjsko-oputno-rudinskom kraju, već i šire. Područno odjeljenje OŠ „Rade Perović” u Koprivicama zatvoreno je prije petnaestak godina, a svojevremeno je brojalo više od 60 đaka, bila su dva učitelja i jedan poslužitelj.

B.B.

---

Budućim generacijama ostavljaju trag vremena
Zaim paša Zečević u vrijeme Osmanlija u Koprivicama je sagradio vodu koju su nazvali po njenom ktitoru-Zaimovica. Predanje kaže da je paša bio Banjanin, ali je kao dijete odveden u janičare. Zaimovica danas svjedoči o jednom vremenu kada je selo bilo puno mještana i o njihovoj potrebi u tom bezvodnom kraju. Trag vremena je i crkva Svetog Nikole u zaseoku Renovac u Donjim Koprivicama, koja je na temeljima starije sagrađena u 19. vijeku. Bratstvenici za buduće generacije, ma gdje one živjele, ostavljaju tragove današnjeg vremena. Nova crkva, takođe posvećena zaštitniku njihovih domova Sv. Nikoli, prije nekoliko godina sagrađena je u zaseoku Šljeme, a složno pored nje grade i parohijski dom. Obnavljaju i objekat škole u kojoj Minja Koprivica planira da otvori biblioteku za koju je već sakupio nekoliko stotina naslova.
-Teško da ima nade da selo opstane, ali neka makar to ostane, da se jednog dana zna da je tu bilo selo puno života, istakao je Koprivica.