-ŠAVNIK – Gotovo pola vijeka
Ilija Šušuć iz Šavnika bio je jedini vozače Zdravstvene stanice, ali prevoz pacijenata nikada nije bio njegov jedini posao već je žiteljima svog rodnog mjesta uvijek bio na usluzi i za druge potrebe. Iako je od prije dvije godine u penziji ovaj sedamdesetsedmogodišnji Šavničanin je i danas, posebno zbog aktuelne pandemije virusa korona, spreman da priskoči u pomoć.
-Još uvijek me niko nije zvao da trebam pomoći, a svi u šavničkoj opštini znaju da sam uvijek, i danju i noću, pripravan. Odlijevali smo mi u ovim gorštačkim krajevima mnogim i većim nevoljama, pa je korona ništa spram naših smetova - ističe Šušić u razgovoru za „Dan”.
Zimi u šavničkoj opštini nekada se nije moglo ni do jednog sela. Šušić se sjeća kada je jednog proljeća na Krnovu probijen smet koji je bio visok devet metara. Nerijetko je iz smetova, zajedno sa polcijom, spasavao i više od po 60 putnika iz autobusa. Danas takvih situacija nema, ali kaže da su ljudi postali zahtjevniji u odnosu na ranija, teža vremena.
-Bilo je zaista teških momenata, posebno kada vozim bolesnika. Imao sam dva porođaja, a da babica nije bila sa mnom na terenu. Jedan je bio u motornim sankama, a drugi u sanitetskom vozilu.Međutim, uvijek bih sa sobom nosio makaze i pelene, tako da sam oba uspješno završio i na svijet doveo dvoje djece - prisjeća se Šušić.
Na posao je uvijek dolazio prvi jer je, pogotovo u zimskom periodu, trebalo zagrijati prostorije Zdravstvene stanice. Odlazio je poslednji, ali se tu njegov radni dan nikada nije završavao. Prešao je, kaže, preko tri miliona kilometara bez ijednog udesa, pacijent mu nikada u kolima nije umro, a vozio je kaže razne-teško oboljele, povrijeđene...
- Daleke 1975. najbliža bolnica nam je bila u Stocu, a onda u Nikšiću. Upravo te godine sam se i zaposlio, i tada šavnička opština nije imala ni kilometar asfaltiranog puta. Niko kola nije imao osim naš Dom zdravlja, ali sam ja tada bio vozač i za potrebe Opštine a i za prevoz putnika. Negdje u to vrijeme dobili smo iz Skoplja na poklon motorne sanke, pa sam ja i za njih bio glavni, i danas sam. One su uvijek spremne, ja ih inače održavam - priča Šušić.
Osim bolesnika, vršio je prevoz putnika i pošte,važnih dokumenata i novca na relaciji Šavnik-Nikšić, evakuisao zametene iz smetova, prevozio lokalne i državne rukovodioce.
-I tada i danas na raspolaganju sam 24 sata, i nije mi bilo teško da odgovorim na bilo koji poziv, spremim se i idem da pomognem. Nikad mi se nije desilo da zanoćim bez rezerve goriva. Bivalo jeda danas vozim mrtvaca u neko od sela, a sjutradan svatove. Sve se podnosilo, bilo je puno naroda, šalili smo se, živjeli. Uvijek sam fino prolazio, svaki dan je bio novi, nešto interesantnije, ljudi su me cijenili, voljeli... i danas je tako ali mnogo više po selima. Svak je volio da prođem motornim sankama kroz selo, da napravim prtinu. Fino sam proveo svoj život ne žalim i kad bih se ponovo rodio volio bih isto da radim, bez obzira što je to Šavnik - kaže Šušić.
Kako se dobar glas daleko čuje, tako se i o Šušiću čulo nadaleko. Svojevremeno je dobio priliku da ode u Švedsku, gdje bio radio kao probni vozač jedne firme. Kako je ispričao, kada su to u Šavniku saznali, odmah su mu ponudili bolje uslove-dobio je stan, a i novo vozilo.Za rad je nagrađivan, dobio je Medalju rada sa Titovim ličnim potpisom, Srebrnu medalju Crvenog krsta Crne Gore, Savez vozača proglasio je ga je za najboljeg u 2006. godini...
-Nisam imao sreću da dobijem opštinsku nagradu. Najvjerovatnije zbog toga što se Dan Šavnika proslavlja u julu, zima prođe, a onda se nadaju da sledeća neće biti loša. Nijesam im zamjerio. Zadovoljan sam, imam penziju, odmaram, imam dosta prijatelja, poznanika, ljudi me cijene i vole- ističe Šušić.
B.B.
Već 40 godina pije samo koka-koluKao odgovoran vozač morao je bio i trezvenjak, po svakom pitanju, jer je trebalo biti priseban da se nevoljniku pomogne. Šušiću je jedino piće koka-kola.
-Već punih 40 godina ne pijem vodu, a ni sokove, samo koka-kolu. Nedavno sam računao da sam preko 50 tona koka- kole popio u svom životu. Ne znam, navikao sam nešto na to, i sada svakog 20.u mjesecu kad primim penziju idem u Prijepolje i namirim se sa tim pićem za mjesec. Ništa mi to organizmu ne smeta- kaže Ilija Šušić
)){kind=small}
