Ljepota odmora u kampu „Lovćen“ u Uvali Stevovića, nadomak Lepetana, ogleda se u osjećaju slobode koji gostima pruža zelena hladovina brojnog mediteranskog bilja u podnožju Vrmca, u bajkovitom pogledu na hercegnovsku rivijeru i na dio Kotorskog zaliva, a iznad svega u ljubaznosti i predusretljivosti domaćina – Mihajla i Slobodanke Stevović. Mišo i Sloba su izgradili objekte, posadili voćnjake, maslinjake, uredili gazdinstvo po mjeri turista i stvorili ugled dostojan poštovanja, a sada mladi, njihove ćerke, zetovi i sin polako nastavljaju tradiciju i preuzimaju poslovanje. Ipak, zna se ko je „šerif“ u kampu „Lovćen“, a ko je „zamjenik šerifa“, kako Miša i Slobu od milja zovu njihovi stalni gosti.

– Sezona je malo kasnije počela, bilo je kiše u maju, tako da su gosti počeli da stižu od 15. juna. Prva dekada avgusta bila je odlična, oko 20 dana kamp je bio pun i to je sve što se tiče ove sezone. Godinama nam dolaze redovni gosti, svakog ljeta se vraćaju u svoje privatne kamp kućice na našem gazdinstvu. Najviše ih je iz Republike Srpske i iz Srbije. Za njih je obezbijeđeno 30 mjesta. Imamo i četiri apartmana, a poslovni prostor koji smo izdali radi kao restoran. Dolaze i gosti „u tranzitu“ iz Njemačke, Francuske, Italije, Slovenije, sa svih strana. Često nam za vikend dolaze porodični ljudi sa djecom iz Podgorice, Nikšića, Danilovgrada. Kamperima koji dođu sa šatorima na nekoliko dana obezbijeđena je kuhinja, topla voda od solarnog grijanja, tuš-kabine, sanitarni čvor... Uspjeli smo da napravimo i malu pontu, na koju naši gosti rado odlaze – kaže Mišo, a Sloba dodaje da su cijene veoma povoljne.

Već 20 godina vjerni gosti kampa su Miodrag i Persa Vujačić iz Banja Luke. Prvi put su došli 1996. godine, kada su dovukli svoju kamp kućicu, koja ih i danas, uvijek na istom mjestu čeka. Uz njih su kampovanje zavoljela i njihova djeca, koja planiraju da sašiju novi šator, s obzirom na to da je ovaj već dotrajao i da naprave nadstrešnicu za kamp kućicu.

– Činjenica da je kamp pun kao kutija šibica govori o njegovoj ljepoti, prirodnom okruženju, a gazde su fenomenalni domaćini, uvijek te dočekaju i isprate kao čovjeka. Od njih samo lijepe riječi, obilaze nas, pitaju treba li šta... Ovako nešto nema nigdje: hladovina među stablima maslina, smokava, oraha, osjećamo se kao kod svojih najbližih – kažu Vujačići.

Milovan i Ruža Kovačević iz Teslića kod Banje Vrućice, došli su prvi put 1998. godine, dopali su im se vlasnici, pa su se, kažu, „ukampovali zastalno“.

– Porodično dolazim svakog ljeta i iz Teslića sam doveo još desetak kampera koji takođe dolaze stalno. Prije desetak dana ovdje je bio moj sin sa kumom, situirani su, programeri, doktori, ali vole da dođu ovdje. Stariji sin živi u Americi, i on je nekoliko godina dolazio, sviđa mu se. Sve nam odgovara: ambijent, hladovina, čista voda, svi uslovi za odmor. Našli smo se, gazda cijeni nas, mi cijenimo njega – kaže Milovan. Jedna od redovnih gošća je i Grozdana Vidačak iz Beograda, koju su domaćini prihvatili kao člana porodice, s obzirom na to da ona dočekuje goste i upućuje ih u slobodni prostor. Ovdje je od 24. maja, bila je kiša, pa se vratila u Srbiju, a zatim opet kod Stevovića.

– Lijepo nam je ovdje, podsjeća me na neko divno vrijeme sedamdesetih godina kad su se ljudi družili. Postavili su se prema nama kao da smo najbliži rod, pružili su nam sve uslove da se odmorimo, da uživamo, da ponešto spremimo, da nam dođe neko od prijatelja, zaista su veoma otvoreni i gostoljubivi – kaže Grozdana.

U kamp dolaze i brojni bajkeri kojima ovaj stil ljetovanja najviše odgovara.

– Sve je ovdje prirodno i slobodno, svako ima svoj kutak, meni je lijepo i zato se stalno vraćam već desetak godina – kazao nam je Dejan Milošević iz Velike Plane, koga prijatelji znaju po nadimku „Komarac-Bajker“.

M.D. Popović

---

Žale se jedino na cijene u prodavnicama
– Do prošle godine cijene u prodavnicama su bile povoljnije tako da je četvoročlana porodica mogla 15-ak dana fino da ljetuje. Ove godine ne znam šta se desilo, za hranu moramo da izdvojimo mnogo više. To primjećujemo svi, s obzirom na to da se poznajemo, pa jedan kupuje osnovne namirnice: hljeb, mlijeko za sve. Najbliža samoposluga nam je na Seljanovu, oko dva kilometra odavde, a ima i jedna privatna prodavnica na Lepetanima koja je mnogo skuplja – kaže Grozdana.