<br />
U Mjesnoj zajednici Bigova–Glavatičići nezadovoljni su odnosom lokalne uprave prema tom području kotorske opštine.
Stanko Lazarević kaže da se to ne odnosi samo na aktuelnu vlast, već i na sve bivše izvršne vlasti u Kotoru.
– Generalno nisam zadovoljan odnosom lokalne uprave prema našem mjestu, bez obzira na to koja je stranka ili koalicija na vlasti. Sva sela su potpuno zapuštena, a lokalna uprava nas ignoriše. U vrijeme dok je gradonačelnik Kotora bio
Vladimir Jokić asfaltirali su put između Glavatičića i Bigove, ali im mnogo zamjeramo što investitoru koji gradi na samoj pjeni od mora i zauzeo je obalu nisu poništili građevinsku dozvolu – kaže Lazarević u razgovoru za „Dan“.
Podsjeća da u Bigovi još ne postoji javna vodovodna mreža, pa se mještani vodom snabdijevaju iz cisterni i bunara.
– Nemamo javnu vodovodnu mrežu, ali imamo najavu iz firme „Bigova bej“ da će izgradnja početi vrlo brzo. Bez vode i struje, s kojom takođe postoje poteškoće, nema života. Kao turističko mjesto koje privlači veliki broj uglavnom inostranih gostiju, Bigova bi trebalo da ima mnogo veću pažnju Opštine Kotor. Nažalost, toga nema, ni prije, ni sada – konstatuje Lazarević.
Kad je u pitanju komunalna higijena mjesta, ukazuje da nemaju čistača ulica, zbog čega se dio mještana, među kojima je i on, svakodnevno angažuju i kupe smeće iz kanti za otpatke.
– Nema mogućnosti da kamion Komunalnog preduzeća prođe ulicom do centra mjesta i da komunalci pokupe otpad, tako da mi mještani volontiramo i postavljamo kante. Svakog jutra ih stavimo, a uveče uklonimo iz njih kese sa smećem – objašnjava naš sagovornik.
Iako je špic sezone, u Bigovi, kaže on, ima „još malo“ slobodnih mjesta. Svake godine se, precizira, povećava broj ležajeva, pa su kapaciteti sada premašili 500 kreveta.
– Nažalost, tek sada su kapaciteti u Bigovi skoro popunjeni, a sezona je trebalo da počne 1. jula. Smatram da je sezona kod nas podbacila, a na to su svakako uticale i vremenske neprilike, to jest kišoviti period – napominje on.
Primjetno je da je ekspanzija gradnje i kupovine placeva u Bigovi prošla, kao i da mnogo manje Rusa, koji su na tom području kupili kuće, boravi u Bigovi tokom čitave godine.
– Više je onih koji su tu samo tokom ljeta. Svake godine se izgrade po jedan do dva nova objekta, zato možda sada i ima praznih kreveta. Što se tiče plaža, imamo jednu kod restorana „Grispolis“, ona je malo i dotjerana, čak je proširena za 30-ak metara, sa suncobranima i ležaljkama. Održava je vlasnik restorana, ali je ona takoreći javna jer je svima dostupna. Postoji i betonirana plaža bivšeg Vojnog odmarališta „Bigova“, dužine oko 200 metara i ona je svakodnevno puna kupača – kaže Lazarević.
Bigova ima stotinak stalnih stanovnika i samo jednu prehrambenu prodavnicu. Nema škole, vrtića, pošte, ali ni zdravstvene ambulante.
B.M.
Ribarstvo je težak zanatLazarević, koji je dugogodišnji profesionalni ribar, naglašava da danas ima malo zainteresovanih za taj poziv.
– To je težak posao, i ja sam igrom slučaja počeo da se bavim ribarstvom. U Bigovi ima još pet profesionalnih ribara. Svi imamo svoje ribarske brodove, a na moru smo oko pet-šest sati. Bacamo mreže, što traje po sat-dva, a zatim popodne izlazimo na more i tako svakog dana kad nam to dozvole vremenske prilike. Ima ribe u našem moru, ali ne onoliko koliko bismo mi htjeli jer puno mreža bacimo. Najviše se love palamida, škrpina, barbun, sarag. To su sve kvalitetne ribe, pa im je i cijena visoka. Prodajemo je na pijacama u Kotoru i Tivtu, i restoranima. Kada me turisti pitaju, kažem im da je bolje pojesti i najgrđu ribu iz mora, nego neku iz bazena, tovljenu – kaže Lazarević.
)){kind=small}
