PLAV – Maturanti plavske gimnazije, generacija 1983/'84. – odjeljenje pedagoški smjer, sastali su se 27. jula ispred škole u Plavu nakon punih 35 godina. Odjeljenje nije bilo kompletno na okupljanju, ali su emocije i žal za divnim školskim danima bile vidljive na svim licima.
Okupljanje je inicirao
Rasim Gutić, književnik, povratnik iz inostranstva, koji se vratio u rodni Plav da živi i stvara. Precizira da su maturirala 32 učenika iz njihovog odjeljenja, a da im je razredni starješina bio sada pokojni
Slavo Turković.
Dosta je, kaže, vremena prošlo od tada, neki se nijesu ni vidjeli u međuvremenu, pojedini su se povremeno sretali, pa je sa
Šerifom Feratovićem i
Jugoslavom Šekularcem napravio FB grupu posredstvom koje su i upriličili ovo okupljanje.
– Drugačije se tada učilo, živjelo i družilo. Nije bilo ove moderne tehnologije – samo knjiga, sveska i olovka, a za poruke pismo. No, to nije smetalo da budemo jedno od uspješnijih odjeljenja plavske gimnazije i žao mi je što je taj smjer kasnije ukinut, pogotovo kad znamo da je upravo on iznjedrio veoma uspješne stručnjake svih profila, kako ovdje tako i u svijetu. Danas naviru emocije i neki čudni osjećaji. Vrijeme čini da sjećanje na školske dane pomalo blijedi, ali naše iskreno drugarstvo nikad neće nestati. Tu su danas:
Hasiba Baković,
Bosa Stanisavić,
Slobodanka Stanišić,
Sadija Krasnići Nikočević,
Nusreta Jadadić,
Slavica Ljutić,
Rasim Gutić,
Ervin Kandić,
Hamdija Lalić,
Abidin Musić,
Zufer Feratović,
Zećo Purišić i
Enis Pašić, kojima želim da zahvalim što su se odazvali pozivu, ali i da izrazim žaljenje što i ostali pozvani nijesu došli, iako su obećali – kazao je Gutić.
On je dodao da su se okupili ispred srednjoškolskog centra, odakle su krenuli do splavova na Plavskom jezeru, Grebaja i Alipašinih izvora, pa do etno-muzeja u Gusinju, a sve uz zvuke gitare njihovog druga iz razreda Abidina Musića.
– Moram da pomenem i broj jedan iz našeg dnevnika
Senadu Bajraktarević, koja je tragično nastradala prije dvadeset godina u Sloveniji, i našeg razrednog starješinu
Slava Turkovića, koji je preminuo prošle godine, a kojima smo danas minutom ćutanja, ili svako na svoj način, odali dužnu poštu. Ovo je početak naših okupljanja, vjerujem da će nas ubuduće biti i više – kazao je Gutić.
N.V.
Kao da su juče bili školski daniSadija Krasnići Nikočević došla je iz Njemačke u zavičaj da se vidi s drugarima iz školskih klupa.
– Nijesmo svi tu, ali se radujemo što smo se okupili i u ovolikom broju. Dođe, evo, dan da se vidimo i kao zreli ljudi da se zagrlimo, popričamo, prisjetimo se nekih finih trenutaka iz škole… Bilo je to sjajno odjeljenje. Sjećam se danas tih dana kao da su juče bili, a pogotovo je to izraženo kod nas koji smo odavno otišli u svijet, jer je u tuđini sve drugačije nego kad ste sa svojima. Imam poruku svim generacijama da nađu način i mogućnosti da se organizuju i upriliče ovakav dan, da se viđamo i sastajemo, jer život brzo prolazi. Žalim za onima koji su nas, nažalost, zauvijek napustili, ali život je jedan kraći izlet kroz vrijeme i smrt je neminovnost. Žalimo što se pozivu na okupljanje nijesu odazvali naši drugari i nastavnici koje smo pozvali i koji su obećali da će doći – kazala je Sadija.
)){kind=small}
