BIJELO POLjE – Za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju, kao i odrasla lica sa invaliditetom neophodan je veliki set usluga, i na lokalnom i na nacionalnom nivou, kako bi se oni kvalitetno uključili u društveni život zajednice, poručila je sekretar Udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Oaza” Rasema Hekalo. Ona je istakla da je unapređenje kvaliteta života djece i mladih sa smetnjama u razvoju i odraslih lica sa invaliditetom, kao i ostvarivanje prava na korišćenje usluga u lokalnoj zajednici cilj obuke za pružanje usluge pomoći u kući, koja je nedavno održana u Bijelom Polju.
– Poziv za obuku je bio otvoren, tako da su je mogli pohađati ne samo članovi našeg udruženja, već svi zainteresovani, tako da su obuku prošli i stručni radnici iz Centra za socijalni rad, a čak su neki došli i iz susjednih gradova. Interesovanje je zaista bilo veliko, imali smo 17 polaznika i zaista su svi zadovoljni – kazala je Hekalo, podsjećajući da prema Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti usluge mogu da pružaju i ustanove koje osniva država ili opština, nevladine organizacije, privatna lica, kao i firme.
Istakla je i da se usluge pomoći u kući pružaju prvenstveno djeci i mladima sa težim smetnjama, koji većinu vremena provode u kući.
– O njima se uglavnom, zbog obaveza ostalih članova porodice, brinu majke i upravo je njima potrebna ova pomoć, koja se ogleda u nabavci lijekova, hranjenju i higijeni lica sa smetnjama u razvoju, naravno uz izradu individualnih planova, jer svaka osoba ima drugačije potrebe – objasnila je sekretar Udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Oaza”.
Na obuci su, kako je Hekalo kazala, jasno i precizno definisane uloge stručnih radnika i saradnika.
– Stručni radnici će kontrolisati rad saradnika, obilaziće lica kojima se pruža usluga kako bi se uvjerili u rad saradnika, njihovu angažovanost i posvećenost, a obaveze saradnika se dakle odnose na sam rad u kući, koji je zapravo određen individualnim planom – pojašnjava Hekalo i naglašava da je pružanje usluge pomoći u kući djeci i mladima sa smetnjama u razvoju i odraslih lica sa invaliditetom predviđeno zakonom, ali da ova vrsta podrške, nažalost, nije sistemski uređena niti na loklanom, niti na državnom nivou, tako da se i ne pruža na pravi način korisnicima kojima je namijenjena.
– Na razvoju ove usluge mi radimo još od 2009. godine, ali smo tek sada, zahavljujući projektu NARDOS-a, uspjeli da akreditujemo program ove usluge, jer postoje standardi koji se moraju poštovati i primjenjivati. Pilotiranjem ove usluge preko Zavoda za zapošljavanje nijesmo imali mogućnosti da se pridržavamo svih tih standarda koje ova usluga podrazumijeva, tako da će nam ovaj program umnogome olakšati, jer je i Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti predviđeno da se svi pružaoci ove vrste pomoći moraju licencirati i pružati usluge na jedan standardizovan način – kazala je Hekalo, dodajući da će i Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Oaza” pokušati da licencira ovu vrstu usluge.
Podsjetila je da je obuka realizovana u okviru projekta „Uspostavljanje usluge asistencije za pomoć u kući za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju i jačanje kapaciteta NARDOS-a”, koji je podržao Fond za aktivno građanstvo – FAKT i koji je dio programa „De fakto razvoj”, koji finansira Evropska unija, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori kroz program IPA 2016 Instrument za civilno društvo.
M.N.
Okupaciona terapija kroz valjanje vune
U Udruženju roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Oaza” trenutno se sprovode i radno okupacione terapije „Valjanje vune”, s ciljem, kako je pojasnila Hekalo, razvijanja radnih sposobnosti.
– Od 2013. godine realizujemo radionice „Valjanja vune” i tokom svih ovih godina rada uvidjeli smo da to zaista prija našoj djeci i stvorili smo veliku paletu proizvoda, tako da već sada možemo da razmišljamo o osnivanju socijalnog preduzeća. A da su mladi i djeca sa smetnjama u razvoju uspješni u ovome dokazuje i učešće na nedavno održanom sajmu u Petnjici, gdje su i nagrađeni i pohvaljeni, a pošto je sajam bio prodajnog karaktera, čak su uspjeli da zarade i neke honorare – kaže Hekalo.
Zaključila je da Bijelo Polje teži da bude inkluzivni grad i grad svih građana, dodajući da ipak mora još mnogo toga da se uradi kako bi život svih lica sa invaliditetom bio kvalitetniji, a položaj u društvu bolji.
)){kind=small}
