Kada se u martu ove godine usled nebrige urušio Vladičin most, vrijedno zdanje staro preko 200 godina, potekla su obećanja da rekonstrukcija neće sačekati jesenje kiše. One su na pragu, vodostaj Ljutog potoka u porastu, a konkretnog pomaka i obećanih radova još nema. Nadu daje izjava Miloša Konjevića, potpredsjednika Opštine, da bi se u narednom periodu grupa domaćih arhitekata i inženjera mogla prihvatiti zadatka izrade projekta.
– Dobili smo saglasnost od Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Uključeni su Olivera Doklestić, Jasmina Konjević i Srđan Marlović i oni bi trebalo da da urade projekat tako da most bude u starom stilu, kao nekada. Za sve to Opština će obezbijediti sredstva. Mislim da ćemo i to započeti u narednom periodu i napraviti pješačku zonu prema Relaksu - kaže Konjević.
Koliko zadatak rekonstrukcije ovog mosta, predstavlja zahtjevan zadatak, govori i činjenica da je, gotovo odmah nakon njegovog urušavanja, u pomoć pozvan prof.dr Amir Pašić, glavni arhitekta za rekonstrukciju Starog mosta u Mostaru, koji je preporučio osnovne smjernice.
Olivera Doklestić kaže da je preporuka profesora Pašića, sa kojom su se i ostali saglasili, da ne bi bio svrsihodan pokušaj podizanja preostalog luka nekadašnjeg Vladičinog mosta.
– Prvobitna zamisao je bila da se uradi podizanje mosta specijalnim dizalicama. Međutim, niti imamo tako sofisticiranu opremu niti možemo da imamo garanciju da se i tako sve ne bi raspalo. Konstrukcija je sasvim trošna i ovo što je ostalo od mosta je u izuzetno lošem stanju, praktično bez veziva - pojašnjava Doklestić i ističe da je potrebno što prije podići svod mosta i početi sanaciju, jer bi bilo pogubno ukoliko bi se potpuno urušila konstrukcija dijela koji je ostao. Doklestić je pojasnila da je prvi zadatak u cilju zaštite od daljeg obrušavanja mosta postavljanje drvene konstrukcije, oplate.
Tvrdi da podizanje dijela lučne konstrukcije Vladičinig mosta uopšte neće biti lak poduhvat i da podrazumijeva jednu vrlo ozbiljnu organizaciju radova.
– On ne smije da se čupa, a neće smjeti ni da se podiže dizalicom. Ispod njega mora da se stavi platforma na sličan način kao kad brod ulazi u dok, dakle da se uvuče ispod njega platforma i da se onda ravnomjerno podiže nekim hidrauličnim presama- kazala je Doklestić, ističući da bi voljela da u timu za buduće radove budu inženjeri koji su na sličnim stvarima radili u brodogradilištu.
Ona smatra da je urušavanje mosta u velikoj mjeri počelo prije tri decenije i naglašava da je sa kolegama, ing. građevine Mirkom Balabušićem i dr Željkom Radovanović prof.na Građevinskom fakultetu u Podgorici uradila stručnu analizu postojećeg stanja Vladičinog mosta na Toploj.
– Most je u poslednje vrijeme bio potpuno zapušten. Količina vode Ljutog potoka je izuzetno velika, uvijek je i bila, a na nekim mjestima došlo je do sužavanja korita uzvodno. Voda u samoj zoni potoka dobijala je ogromnu energiju i dolazilo je na neki način do kopanja konstrukcije lijevo i desno. Lijeva strana je više stradala, jer je tu krivina i sa te strane se može vidjeti jedan vodopad kišne vode koja dolazi sa istočnog dijela Tople i sliva se kod rampe parking prostora. Ta količina vode „kopa” i ona je jedan od glavnih uzročnika potkopavanja lijevog oporca - objasnila je Doklestić.
Pretpostavke su da je Vladičin most iz perioda francuske vladavine u Herceg Novom, što znači da je građen prije više od 200 godina. Most je bio simbol Tople kroz tri vijeka.
– Vrlo je moguće da je na tom mjestu i prije ovog vremena postojao most, jer je Ljuti potok morao biti premošten - kazala je Doklestić i naglasila da ono što ovaj most izdvaja od drugih, u građevinskom ili arhitektonskom smislu, su brojni detalji.
– Karakterističan je po tome što je njegov luk slomljen u vrhu, to je taj tkz. oživalni luk, kao da su se spojila dva luka u tu dodirnu tačku na vrhu. Njegova visina je 4,40 m, a njegov raspon po dimenzijama prelazi pet metara. Bio je jednolučni ali je imao puno barbakana, a to su specijalni unutrašnji objekti koji služe za dreniranje vode. Sa donje strane luka bilo je moguće vidjeti ukrase koji nastaju u pećinama, mali stalagmiti i stalaktiti - ističe Doklestić. K. Matović
U lošem stanju i stari most u Sutorini
Na području opštine Herceg Novi postoji oko 20 mostova, a najveći broj njih, kaže Olivera Doklestić, je u veoma lošem stanju.
- Sutorinski most je takođe iz doba Francuza, a moguće da je građen i ranije. Rijeka Sutorina je nekada, a i danas, bila tok bogat vodom i današnji most koji mi vidimo sa dva luka, potpuno nesimetričan, zapravo je nekada imao tri luka. Treći je ostao potpuno zatrpan zemljom, što je grehota. Situacija na terenu je takva da vi ne možete da otkopavate luk, to je onda sasvim drugačija namjena prostora i svega ostalog, ali u svakom slučaju ga treba zaštititi. Kada je građena magistrala 1965. godine, urađen je novi, paralelni, betonski most, preko kojeg prolazi Jadranska magistrala, onda je ovaj stari most ostao nekako u sjenci i više je služio za pješački saobraćaj. Danas je dosta devastiran - ističe Doklestić i dodaje da građani Herceg Novog vjerovatno i ne znaju da svakodnevno prelaze preko jednog lijepog, takođe kamenog mosta, kod objekta Galeb koji nije u toliko lošem stanju ali da ga je potrebno sanirati.