KOTOR – Grupa od 36 ljubitelja pješačenja i prirode imala je priliku da uživa u jesenjim pejzažima na turi Krstac–Lovćen, koju je u nedjelju organizovao Planinarski klub „Vjeverica“ iz Kotora. Uz vodiče Marjana Šantića, Svetlanu Kikanović i Dragana Jovanovića, atmosfera u grupi je bila ispunjena druželjubivošću, raznovrsnošću i lakoćom komunikacije, kakvu može da priušti samo ljepota i jednostavnost prirode. Kružna putanja kojom su se kretali učinila je ovaj dan neponovljivim doživljajem za sve učesnike, kojih je bilo sa svih strana - iz Rusije, Bjelorusije, Engleske, Norveške, čak i iz Dubaija. U grupu su se odlično uklopila i dva ljubimca- njemački ovčar Klaus-Miloš i labrador-retriver Spadi, koji su vjerno pratili svoje vlasnike. Poseban gušt za sve bilo je hodanje po mekanom, šuškavom lišću, po njeguškom travnatom kolskom putu, ali i po karstnim stijenama izrezbarenim škrapinama. Mnogi su bili zadivljeni ljepotom divlje „čuvarkuće” koja raste u kamenu, a dobri poznavaoci gljiva mogli su da uberu jestivu „sunčanicu” i da je spreme kući za večeru. Jezerski vrh pružio im je sjajan pogled na sve četiri strane svijeta.
Prvi put na Lovćen je izašao Vladimir Perić, 72-godišnji penzioner porijeklom iz Sremskih Karlovaca, koji 20 godina sa porodicom živi u Americi, u Dalasu. Oduševljen je pogledom sa Jezerskog vrha, panoramom, koju ne može da vidi u Dalasu, te bi za to zadovoljstvo morao da otputuje u Kolorado. Već 50 godina on svakodnevno trči, te mu tura do Lovćena nije teško pala, naprotiv- sa lakoćom je i među prvima ispeo skroz do Mauzoleja.
– Došao sam na Crnogorsko primorje sa namjerom da se ovdje, u Krimovici, naselim sa suprugom. Volim mediteransku klimu i ovdje mi je prelijepo. U Americi imam sina, dvije ćerke i troje unučadi, a među članovima PK „Vjeverica“ sam pronašao istomišljenike i dobre drugare. Prelijepo je ovdje, oduševljen sam divnom atmosferom tokom cijele staze od Krsca do Lovćena – kazao je Perić za „Dan“.
Po struci mašinac, radio je 20 godina u Hamburgu, Njemačkoj, ali, pošto voli toplu klimu, odselio je u Dalas, gdje je, kaže, temperatura ljeti oko 45, a zimi do 15 stepeni.
Mnogi planinari iz Kotora, Tivta, Radovića, Budve, Herceg Novoga nisu prvi put na Lovćenu, neki od njih redovno učestvuju u Pješačkom maratonu Kotor–Lovćen–Kotor, u organizaciji PK „Vjeverica”, koje održavaju i markiraju ovu stazu. Svaka tura uvijek je različita i posebna na svoj način.
– Jesen sa svojih hiljadu boja na obroncima Lovćena nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Krenuli smo sa Krsca na oko 900 mnv i popeli se na Mauzolej na 1657 mnv, po izvanrednom jesenjem danu, kakav se samo poželjeti može. Preko Vučjega dola prešli smo magistralu koja je u izgradnji, onda smo se popeli do Međuvršja, nastavili prema Ivanovim koritima i kod sela Bostur skrenuli ka Mauzoleju. U povratku smo išli suprotnom stranom uz vidikovac prema Cetinju, putem koji ide „Kod Pera na Bukovicu“, ali nismo tamo svraćali. Zaobišli smo jezero ispod Jezerskog vrha i krenuli prema selu Erakovići, skrativši put prolaskom kroz Njeguše i do Krsca, s obzirom na to da su tamni oblaci nagovijestili kišu — opisao nam je rutu vodič Marjan Šantić, jedan od onih koji redovno održavaju ovu stazu.
Učesnici ture bili su zatečeni zbog kamenja koje je zatrpalo markiranu stazu, s obzirom da se kroz Nacionalni park Lovćen probija magistrala sa tri trake. Zbog toga su markirali zaobilaznu stazu, ali su morali opet da prelaze preko gradilišta sa mehanizacijom. Ružna slika na stazi bila je tabla sa putokazom ka Kotoru, izrešetana mecima, kao i smeće, bačeno u blizini punkta za naplatu ulaznica na putu ka Jezerskom vrhu.
M.D.Popović
)){kind=small}
