BAR – Društvo dobrovoljnih davalaca krvi „Luka Bar” postoji skoro pola vijeka, ali još uvijek nema svoje prostorije. Nedavno su zbog rušenja trošne i neuslovne barake iseljeni, uz obećanje Luke Bar da će dobiti prostorije. Već mjesec i po dana njihova kancelarija se nalazi na otvorenom, na adresi ispod nastrešnice bivšeg „Tranšpeda”, što je podatak koji ne ide na čast najvećem barskom preduzeću.
– Direktor Zarija Franović nam je kazao da će barake da se ruše i da se iselimo, a da ćemo brzo biti zbrinuti. Međutim, prošlo je već mjesec i po dana, a mi smo još pod nastrešnicom, na otvorenom. Nema zidova oko nas, ali, na sreću, nastrešnica je dosta duboka, pa nam nisu smetale čak ni nedavne kiše. Kažem, imamo obećanje za prostor, ali ne znamo kada će to biti. Moraćemo da se obratimo Opštini – kaže predsjednik društva Božo Joličić, i dodaje da su prilikom nedavno održane akcije, posvećene osnivaču društva Ljubu Joličiću, održali okrugli sto na kome su učestvovali dobrovoljni davaoci krvi, koji su dali krv više od 100 puta: Arso Popović, Rajko Joličić, Aco Jovanović, Boro Keilj, Velimir Đurišić, Stojan Trajković, Marko Ivović, Ivica Bokan, Milorad Đedo Radulović, Perica Đurišić, Milorad Joličić, Ljubiša Mrvić, Nikola Unkašević, Slobodan Knežević.
Joličić ističe da su preko 100 puta dali krv i pokojni Dara Keilj, Ljubo Joličić, Biserka Keilj i Đojko Klisić.
– Prije početka akcije donijeli smo par zaključaka, koji se odnose na postojeći Zakon o obezbjeđivanju krvi koji ne sadrži osnovne odredbe potrebne za dobro organizovanje dobrovoljnog davalaštva krvi. U njemu nije navedeno ko se u Crnoj Gori bavi organizovanjem dobrovoljnog davanja krvi. U zakonu se nigdje ne pominju društva/klubovi dobrovoljnih davalaca krvi. Zakon nije uzeo kao uzor zemlje koje imaju sličnu društvenu stvarnost, u kojim je ova aktivnost na višem nivou (Hrvatska, Slovenija). Nije uzeta u obzir objektivna stvarnost da u Crnoj Gori i prije donošenja zakona postoje društva/klubovi dobrovoljnih davalaca krvi, i da su pojedini od njih stariji od funkcionera od kojih se očekuje optimalno organizovanje dobrovoljnog davalaštva krvi, a prije svega dobra međusobna saradnja (Ministarstvo zdravlja, Zavod za transfuziju, Crveni krst). Ako postoji dobra volja, i najgori zakon je dobra osnova za dobru saradnju. U ovom slučaju to sigurno ne može – kaže Joličić.
On ističe da je u više navrata inicirano donošenje izmjena i dopuna zakona, ali bez rezultata. Kako ističe, ukoliko ne bude rezultata, ukoliko se ćutanje administracije nastavi, onda se treba obratiti za podršku predsjedniku Crne Gore, predsjedniku Vlade i predsjedniku Skupšite CG.
– Podržavamo propagandne aktivnosti u kojima poznati umjetnici i sportisti promovišu ovu humanu aktivnost, uz napomenu da to nije dovoljno, i da je potrebna znatno veća propagandna aktivnost uz učešće klubova/društava. Ta društva ili klubovi su organizovani od strane građana zaposlenih u velikim preduzećima, dio njih je registrovan kao NVO. Veći dio dobrovoljnih davalaca krvi u Crnoj Gori regrutovan je propagandom društava/klubova. Ta propaganda ostvarivala se unutar preduzeća, preko porodice i rodbine, iz prostog razloga jer je najbolji primjer lični primjer. Veći dio velikih preduzeća je nestao. Potrebna je stalna propaganda u svim društvenim sredinama. Treba motivisati ljekare da budu davaoci i promoteri, i da svakom zdravom pacijentu preporuče da daju krv. Od čelnika lokalnih zajednica treba tražiti da pokažu odgovornost za život i zdravlje svojih građana. Treba predsjednik Opštine da pomogne funkcionisanje ove aktivnosti u svojoj opštini, predsjednik mjesne zajednice treba da organizuje jednu akciju godišnje – kaže Joličić, naglašavajući da oni za sebe ne traže ništa, ali moraju da podsjete da u Zagrebu doborovoljni davaoci krvi imaju besplatan prevoz. U Sloveniji su oni koji daju krv 100 puta počasni građani.
– Društva ili klubovi moraju da nastave sa svojim aktivnostima. Treba da bude bolje organizovanje davalaštva, jer nema razloga da Crna Gora bude najgora od svih zemalja bivše Jugoslavije. U vrijeme materijalne krize, i krize morala i pada svih moralnih vrijednosti, dužni smo da podsjetimo na humanost i temeljne moralne vrijednosti. Treba druge učiti humanosti, a to se najbolje čini ličnim primjerom – kaže on, pozivajući sve zdrave ljude da se pridruže i postanu dobrovoljni davaoci krvi.
D.S.