BIJELO POLjE – U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice u Bliškovi, na praznik Svetog Prokopija, svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva. Poslije liturgije, vladika je, ispred ove nemanjićke svetinje, prerezao slavski kolač i osveštao žito.
Vladika je kazao da iz istorije crkve znamo da su se pojedini ljudi, koji su ranije bili neznabošci, a ponekad i gonitelji crkve, obraćali dejstvom i da je njih Bog prizivao, te su poslije obraćenja postali pravi hrišćani.
– I to hrišćani koji su bili spremni da polože svoj život za Hrista i mnogi su to činili. Među njima samo da pomenemo velikog apostola naroda- Pavla, ili Svetog cara Konstantina. Govori se da je prije toga bio neznabožac, a formalno je sigurno pripadao paganskoj religiji. Ali, može biti da se i prije nego što mu se javio Krst Gospodnji u njegovom srcu javila vjera hrišćanska, zato što mu je majka bila hrišćanka. Sveta Marija Egipćanka se takođe preobratila Danas nam je posebno važno obraćenje Svetog Prokopija. Međutim, pojedini hrišćani su postali vjerujući ljudi na osnovu svog dugog razmišljanja, usavršavanja, učenja i truda, pa bismo rekli da jedne Bog prizove svojim čudesnim dejstvom i milošću, a drugi postanu Hrišćani ili po nasleđu ili po svome razmišljanju. Ali, neće biti da je to baš tako, nego se to dvoje negdje spaja. Jer i ovi koje smo pomenuli, naročito Sveti apostol Pavle, Konstantin i Prokopije sigurno su tražili Boga. Jedno vrijeme su išli pogrešnim putem, što se tiče vjere, ali ipak, Bog je prepoznao iskrenost njihovog srca, zapravo gledao na srce, koje je kod čovjeka dublje od razuma. Razum vrlo često oplića, uđe u neke trice i kučine, ali srce ostane dublje i zdravije. Tako je bilo i sa Svetim Prokopijem. Vaspitan kao neznabožac, mada mu je otac bio hrišćanin, ali se rano upokojio, dok je majka bila neznaboškinja. Pa je vaspitan tako u neznabožačkoj, paganskoj vjeri i bio je veoma uspješan kao vojnik, a kasnije i kao vojvoda kod rimskog cara Dioklecijana, besjedio je vladika o Svetom Prokopiju.
Vladika je ukazao i na brojne stranputice savremenog svijeta i života...
– Sve ono što je lažno, a mnogo je toga u ovome svijetu, ljudima je dragocjeno i tome posvećuju mnogo svog vremena. Evo, danas čujemo da su na televiziji nekakve razvratne emisije, pa se dešava da ljudi ne nahrane svoju stoku, jer po cijelu noć provedu blesaveći se pored televizora, i skrnaveći svoju misao, a tamo nema ništa osim skrnavljenja i onoga što razum navodi na razvrat. Ima to kažu svuda. E, jeste ima svuda, ali u ozbiljnim državama to je negdje na poslednjem mjestu, u ćošku. Tamo gdje mu je zaista mjesto. A ozbiljne države nikada to ne stavljaju na prvo mjesto. Po ovome se vidi kakvi smo postali narodi, čemu najviše vremena posvećujemo. Ovo govorim zato što gledajući na živote svetih treba da se poučimo. Sveti Prokopije, koji je živio u vrijeme gonjenja hrišćanstva, kada je zadobio vjeru i kada ga je Bog pomilovao, blagoslovio i prosvetio njegovu misao vječnom Božjom istinom, pravdom i svjetlošću i milošću, od tog momenta je išao putem krsta, istakao je vladika.
Prema njegovim riječima, iako smo evropski narodi, civilizovani, uvijek se uspostavlja manji ili veći kult ličnosti, kao što su bili Lenjin, Staljin, Josip Broz...
– A ima „brozića” još dosta kod nas. Pa bi svaki šef mjesne kancelarije da bude „brozić”. Ali prošla su ta vremena i ljudi ne vide koja su vremena došla. Evo, danas smo se sabrali na veliki praznik, dan kada je naš narod poštovao Svetog Prokopija, kao zapovjedni praznik. Kad smo ovdje obnavljali svetinju pa smo htjeli da ustrojimo jedan ljetnji sabor kako bismo mogli da se okupimo u što većem broju, pitao sam koje svece ovdje narod najviše poštuje... Kažu, poštuju Ognjenu Mariju, Blagu Mariju, Svetog Iliju, a mi smo već imali neke hramove koji su podignuti ili su se gradili u njihovu čast. Pitao sam da li narod poštuje Svetog Prokopija, a ljudi su mi rekli da je nekad malo ko radio na taj praznik nego su uvijek poštovali. I mi smo se oslonili na to što je nekada bilo i što se još uvijek pamti i, evo, hvala Bogu, divnoga sabora Svetog Prokopija.
M.N.


Domaćini Zdravko Mišeljić i Dragan Babić

Domaćini su bili Zdravko Mišeljić i Dragan Babić, a za sledeću godinu se javio Branislav Kljajević. Vladika je zahvalio jeromonahu Vladislavu, igumanu svetinje, kao i domaćinima slave i sabora.
U programu crkveno- narodnog sabranja u Bliškovi učestvovali su guslar Slobodan Femić, pjesnik Radosav Leković, mlađani recitator Jelena Petkovski iz Nikšića i Vasilije Lekić iz Berana, kao i njegova sestra violinistkinja Tea Lekić, koja je nastupila uz vokalnu pratnju Anje Boričić.


Velike zasluge oca Vladislava

Episkop Joanikije je naglasio da će svima koji prizivaju Svetog Prokopija on zaista i biti na pomoći.
-Nije bilo lako ni obnoviti, ni opstati u ovoj svetinji. Trebalo je ovdje opstati, a to je učinio otac Vladislav. Ali, ne treba da se žali jer je imao izobilnu božju pomoć. Zapravo on je imao veliku povlasticu da ovdje bude prvi iguman obnovljenog Bliškova, i to je velika čast. Čast je svima koji su imali prilike da učestvuju u obnovi ove svetinje. I neka Presveta Bogorodica, kojoj je ova svetinja posvećena, svima bude na pomoći i molitve Svetog Prokopija da zaštite sve one koji su se potrudili oko ove svetinje, koji su dali prilog od čistog srca, onoliko koliko su mogli. I neka Bog umnoži dobro i svako zadovoljstvo u njihovim dušama i porodicama-besjedio je vladika Joanikije.