PLAV –Vlasnik botaničke bašte „Velemun” u Brezojevicama kod Plava, Milutin Mićo Praščević, kaže da se u maju budi kompletna priroda, pa počinje i novi život u ovoj bašti.
– Biljke se poslije dugog zimskog sna lagano vraćaju u novi život, a u zavisnosti od biljnih vrsta zavisi i period njihovog pojavljivanja. Svakodnevno sretnete neku novu, i čini vam se sve ljepšu vrstu, i tako čitavog maja. I u ovoj mojoj bašti biljke se slično ponašaju kao u staništima iz kojih su donesene. Ja sam u maju svakodnevno s njima, družimo se i čak uhvatim sebe i da razgovaram s njima. A u maju oko njih ima puno posla! Prije svega treba ih odbraniti od korova koji je moćniji od njih, jer su te biljke ovdje donesene i nije im isto kao u staništima. Ovdje se prilagođavaju i neke uspiju u tome, a neke ne. U svakom slučaju, korovske biljke su najveći problem i treba se sa njima izboriti. Pored toga što se borim protiv korova, ovaj period sam koristio i za donošenje novih biljnih vrsta kako bih nadomjestio one koje su tokom zime promrzle ili na bilo koji drugi način nestale, jer im uslovi ne odgovaraju –priča Praščević.
Zabrinjava ga ovogodišnja slabija posjećenost bašte, a posebno od strane škola. Nekad su, veli, u ovo doba dolazila i po dva autobusa učenika koji su došli da posjete baštu i vide sve one primjerke za koje bi inače morali ići na oko 2.000 mnv. Naglašava kako u njegovoj bašti ima i jedna interesantna biljka koja je tu dospjela iz Hirošime i Nagasakija. Pored biljke u obliku pečurke, koja oslikava početno dejstvo atomske bombe, bačene na te japanske gradove, urađen je i eksponat, kao svjedok jednog suludog vremena.
-Ta biljka je svjedok kako priroda može pobijediti i najrušilačkiju tehniku i svojim primjerom dokazuje da se život ne može u potpunosti utrijeti... To je bilo prvi put u istoriji da je nuklearno oružje upotrijebljeno u ratu. Tada je na tim prostorima stradao čitav živi svijet i sve je srušeno i zatrovano. Jedina biljna vrsta koja je nakon toga uspjela da se vrati i da dokaže da je život neuništiv je „ginko biloba”, koju sam ovdje zastupio. To je vrsta koja nema predaka, a ni sličnosti s drugim biljnim vrstama. Smatraju da je ona prisutna na zemljinoj kugli od prije 200 miliona godina. Preživjela je i ledeno doba. Poklonio mi je jedan moj rođak, doktor Novak Praščević, koji ju je dobio od svojih prijatelja i odlučio da je pokloni ovoj bašti. Znači, živi svijet se ne može uništiti, ali se može narušiti i devastirati –ističe Praščević.
On dodaje kako ta biljka može da naraste i do 40 metara. Pojedini djelovi se spuštaju prema dolje u obliku saća meda i kad dotaknu zemlju puštaju adventivno korijenje i onda biljka raste u širinu.
N.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
