NIKŠIĆ - Crkva Sv. velokomučenika i pobjedonosca Georgija u mjestu Val u Vraćenovićima kod Nikšića bila je mjesto ovogodišnjeg sabranja više stotina Banjana i Rudinjana. Okupljeni na Duhovske zadušnice plemenici i bratstvenici prisustvovali su velikom osvećenju novoobnovljenog hrama koje je obavio episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. On je sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Eparhije i Mitropolije crnogorsko-primorske služio svetu arhijerejsku liturgiju, a vjerni narod je imao priliku da cjeliva i pokloni se moštima novojavljenog sveštenomučenika Rista Jaramaza Kosijerevskog ubijenog na Jovanjdan 1942. godine.
– Narod koji se hvali svojim svecima, Sv. Savom, Sv. Vasilijem Ostroškim, Sv. Petrom Cetinjskim, Sv. Arsenijem Kosijerevskim i Ždrebaoničkim i svojim velikim precima, dozvolio je sebi jedno vrijeme da se nije moglo prepoznati kojoj vjeri pripada. Međutim, pogleda Bog opet na potomstvo Sv.Save i Sv. Vasilija Ostroškog, njihovim molitvama i zastupništvom i evo se obnoviše hramovi i zablistaše opet ćivoti svetih - istakao je vladika Joanikije i dodao da je duhovna obnova našeg naroda zablistala iz krvi novih sveštenomučenika poput Rista Jaramaza, paroha kosijerevskog koji je službovao u crkvi na Valu i drugim u Banjanima i Rudinama.
Presreli su ga i ubili, istakao je vladika, oni koji su mislili da će donijeti bolje narodu ako pobiju sveštenike, zatvore crkve i ugase slavske svijeće.
– U tim zlosutnim godinama na pomenutom prostoru, ne od okupatora nego od svog naroda, za vjeru pravoslavnu postradali su i jeromonasi Damjan (Tomić) iguman manastira Kosijerevo, Teofan (Beatović), Timotej i Arsenije, i paroh vuledolski Vaso Popović kojem se do danas ne zna grob. Bog projavljuje svoje svete ugodnike i svete sveštenomučenike, ističe ih kao primjer svima nama za ugled kako se vjera čuva i živi.
Imaju potomci onih i danas i to su na vlasti, koji misle ako uguše glas crkve, uklone sveštenike, zatvore hramove, ili ih otmu ili bilo šta sa njima da učine drugo nevaljalo, da je u tome napredak i narodu i državi. Mi ih žalimo zbog te njihove zablude i žalimo što se nijesu opametili, ali nažalost čujemo ih i govore to javno. Međutim, ni njih mi ne osuđujemo niti proklinjemo. Nego ih prizivamo pameti i daće bog kao što su se mnogi drugi opametili da se i oni opamete, da vide da od vojevanja protiv crkve, protiv boga ništa dobra nema i da u tome niko od onoga bezbožnoga prvoga Iroda do danas nije uspio, nego je kako je crkva božija stradala, tako se njena slava širila i uzdizala - istakao je episkop Joanikije.
Osvećenju hrama i proslavljanju moštiju novojavljenog sveštenomučenika Rista Jaramaza prisustvovali su njegovi rođaci i potomci. U ime porodice prisutnima se obratio protođakon Vladimir Jaramaz, a Ristov unuk Stevo došao je iz Jagodine da se pokloni moštima svoga djeda.
– Nakon njegove mučeničke smrti, moj otac je sa majkom, mojom babom, popadijom Marijom otišao u Jagodinu. Tu je osnovao porodicu u tu smo rođeni ja i brat. Veliki je ponos i čast prisustvovati ovakvom događaju i nadam se da će svi moji budući dolasci u postojbinu predaka biti redovniji - kazao je Stevo Jaramaz.
Istraživač i publicista Miloš Vojinović rekao je da je tokom Drugog svjetskog rata Srpska pravoslavna crkva izgubila 270 rukopoloženih sveštenika, učenika, studenata i profesora bogoslovije, monaha, đakona, klirika, što je nevjerovatan gubitak ne samo za crkvu nego i za narod. Najviše sveštenika, istakao je on, odnosno njih 173 stradalo je po naređenju komunista. Vojinović je kazao da je prva žrtva komunista među sveštenstvom u Crnoj Gori bio arhimandrit Nikodim Janjušević starješna manastira u Župi nikšićkoj.
Sabranje kod crkve na Valu organizovali su Parohija banjsko-rudinska i Udruženje Banjana i Rudinjana „Vladika Sava Kosanović“. Prisutnima se obratio i načelnik Opštine Bileća Miljan Aleksić, a Dragiša Šekarić iz sela Miruše pročitao je svoju pjesmu posvećenu stradanju Rista Jaramaza.
Za pokazanu ljubav i dobročinstvo prilikom obnove hrama na Valu episkop Joanikije Arhipastirskom gramatom odlikovao je predsjednika Crkvenog odbora Neđa Komnenića, Laza i Krsta Kapora iz Bileće, porodicu počivše Jelisavke Džaković rođene Komnenić i Miodraga Vujovića iz Italije. Crkveni odbor uručio je zahvalnice brojnima koji su pomogli obnovu crkve Sv. Georgija.B.B.
Rane i danas liječe
Dugačka je brojanica onih Oputno-Rudinjana koji su ostavili traga u našoj istoriji, rekao je na saboru književnik Čedo Baćović. U tom kraju nema velikih i malih bratstava, ali ni onih u kojima „nekada nije soj zasvijetlio i rodio se čovjek od maha i zamaha“.
-Mnogi su nam u prošlosti otvarali žive rane i kaverne koje evo još liječimo i nijesmo ih zaliječili. I sad svjetske ale zijevaju nad nama i, rekao bih, dosta su nas izvarali i mi davali da nas varaju, a poštena je, davno je narod rekao, lasno prevariti. Samo treba znati- u ovim olujnim vremena kome je korak strašljiv cilj mu je dalek, kazao je Baćović.
Sveštenoslužitelj, mučenik i pisac
Risto Jaramaz rođen je 1906. godine u selu Kljakovica, srez nikšićki, bogoslovio je završio u Sremskim Karlovcima, a sveštenički čin primio je januara 1931. godine. Sukob kod crkve na Valu sa Petrom Komnenićem komandantom banjsko-vučedolskog partizanskog odreda oktobra 1941. kasnije ga je koštao života. Ubijen na Jovanjdan 1942. godine na putu između Knež Laza i Petrovića. Osim što je bio revnosan sveštenoslužitelj, Risto Jaramaz, što je malo poznato, bio je i pisac.
Prof. dr Jelica Stojanović govorila je o njegovom književnom djelu, a za života i objavio je tri zbirke „Ogrevi“, „Otkucaji srca“ i „Pregršt svesti“. Njegova sabrana i odabrana poezija, kazala je prof. dr Stojanović, objavljena je 2001. godine, ali do skoro se nije znalo za jednu njegovu dramu u stihu „Za rod i slobodu“. Ona se čuva u Rukopisnom odjeljenju Matice srpske, a napisana je 1936. godine. Za štampu ju je pripremila njegova praunuka Miljana Čopa, ali još uvijek nije objavljena. O stvaralaštvu sveptenomučenika Rista Jaramaza na saboru je govorio i književnik Radomir Uljarević.
)){kind=small}
