NIKŠIĆ - Zaseok Muževice u Banjanima najbolji je pokazatelj koliko Ministarstvo poljoprivrede, a i Opština Nikšić vode računa o ruralnim krajevima. Mjesto, koje je od Nikšića udaljeno 29 kilometara, nema iole pristojnog puta, niti vodu, a najveće je po stočnom fondu gotovo u cijelim Banjanima koje zauzimaju četvrtinu teritorije nikšićke opštine. Sedam-osam stalnih domaćinstava posjeduje blizu hiljadu grla sitne stoke, odnosno ovaca i koza, i nešto više od 500 grla krupne stoke. Stočarstvo kao razvojna grana, kako se konstantno može čuti iz resornog ministarstva, u Muževicama,stočarskom mjestu, kazali su nam domaćini sa kojima smo razgovarali, spuštena je na izuzetno niske grane.
– To što iz ministarstva kažu da ulažu u selo, to je samo gluma. Da se vodi računa o selu svako bi bilo puno stanovnika. Muževice su za to pravi primjer, desetak domaćinstava od kojih u sedam-osam ima veliki stočni fond, ali u svako to domaćinstvo ima po jednog ili dva člana, uglavnom staračka. Trebaju osnovni uslovi da bi se zvali domaćinima, radimo i više nego što možemo, ali samo da bi preživjeli - priča za „Dan” Gojko Miljanić jedan od stalnih stanovnika Muževica.
U njegovom domaćinstvu ima 65 grla krupne stoke i veliko stado ovaca i koza o kojima brine on, njegova dva starija sina i supruga, dok se najmlađi, šestogodišnji Miloš sprema na jesen za školu.A koliko im je zaista težak život u zaseoku, svjedoči i način na koji obrađuju zemlju.
– Do nedavno baštu smo orali tako što bi upregli volove jer traktorom nije bilo moguće prići. Da istjeram đubre još uvijek, kao i naši stari prije 300 godina, koristim konje- priča Miljanić.
U Muževicama, kao ni okolnim mjestima tog područja nema „žive“ vode, pa domaćinstva imaju bistijerne. Miljanić će uskoro sa stokom prema planini Njegoš gdje na katunu borave do kasne jeseni u zavisnosti od vremenskih prilika. Na katunu, ako nije sušna godina, ima izvor što im olakšava rad.
Milivoje Miljanić kaže da iz rodnog mjesta nikada nije odlazio, a u njegovom domaćinstvu je stado od preko 100 ovaca i koza, kao i petnaestak grla krupne stoke. On kaže da sobzirom na uslove, u Muževicama za koju godinu neće biti ni jednog stanovnika.
– Znaju u ministarstvu i lokalnoj upravi da je u Muževicama najveći stočni fond, ali oni ovdje nemaju glasova pa i ne ulažu. Takvo je vrijeme izgleda, pa ako nijesi uz vlast nećeš dobiti ništa. Nemamo ama baš ništa, ni puta ni vode, a suše su svake godine sve veće. Omladina je otišla, svega nekoliko mlađih je ostalo i ako se moji sestrići Radovići ne ožene i ovo će uskoro biti pusto mjesto - ogorčen je Miljanić.
U održavanju imanja pomažu mu braća, jedan se nakon dugogodišnjeg rada i penzionisanja u inostranstvu vratio u selo, a drugi, Dušan, takođe je penzioner i uglavnom u Muževicama provodi vrijeme, dok mu porodica živi u Nikšiću.
– Ni jedno selo u Crnoj Gori nema veći stočni na manjem prostoru kao što je ovaj zaselak. Prije nekih dva mjeseca najavili su iz Opštine da će nam raditi put, čekamo da i to doživimo a u Muževicama od Drugog svjetskog rata nije se ništa ulagalo. Da je sreće ovo bi mjesto bilo predgrađe Nikšića i mnogi od nas koji smo radili u gradu, dolazili bi ovdje često. Izgleda da je problem što je ovdje opozicija i to je pokazatelj demokratije u Crnoj Gori – ističe Dušan Miljanić.
Muževice su stanište bratstva Miljanić, ali ima jedna porodica Radović koja se takođe bavi stočarstvom. Četrdesettrogodišnji Lazar Radović ima stado od preko stotinu ovaca i koza, gaje i petnaestak grla krupne stoke, kao i četiri konja. O domaćinstvu brinu on, brat i njihova majka.
– Stočarstvo je ovdje tradicionalno zanimanje i jedini izvor života, ali ni danas nemamo nikakve uslove. O ovom mjestu niko ne vodi računa. Premije nam redovno isplaćuju za stočni fond, ali nam uzmu devet puta više od toga za razne dažbine i poreze - kaže Radović koji je, kako priča, nekoliko godina radio pri vojsci dok je ona bila zadužena za čuvanje državne granice, a kada je te poslovce preuzelo Ministarstvo unutrašnjih poslova, jedino što mu je preostalo je da se „smiri” na očevom imanju i pokuša da preživi.
–U Muževicama ima više stoke nego u svim ostalim krajevima odavde pa do bilećkog sela Korita, ali nema uslova za život osim za preživaljavanje. Čujemo kako pričaju da ulažu u sela, u razvojne grane -stočarstvo i poljoprivredu, ali smo mi dokaz koliko se zaista po tom pitanju radi - smatra Radović.B.Brašnjo


Medvjedi desetkuju stada

Gojku Miljaniću sredinom marta medvjedi su napravile veliku štetu, zaklali pet krava i tele. Kaže da se i ne nada da će mu neko nadoknadi pričinjenu štetu.
– Čitava moja porodica ne može za godinu našeg mukotrpnog rada u domaćinstvu zaraditi da bi nadoknadili tu štetu. Prijavio sam Veterinarskoj službi, koja je obavijestila Službu za poljoprivredu, ali od toga neće biti ništa. Prije tri godine od medvjeda stradala mi je krava, lani još jedna i tada sam pokušao u nekoj redovnoj proceduri da nešto ostvarim ali su mi kazali da se stado mora čuvati. Više od 40 godina se bavim stočarstvom u Muževicama i nikada stoku nijesmo čuvali, istina tada i nije bilo medvjeda koliko ih ima danas, ali nijesu ni bili zaštićeni kao sada - ogorčen je Miljanić.


Škola udaljena 25 kilometara

Gojko Miljanić već sada brine kako će, pored svih obaveza koje ima na imanju, Miloša upisati u školu jer će mu morati obezbijediti prevoz do Vitalca, koje je oko 25 kilometara udaljeno od Muževica, gdje će pohađati nastavu.
-Ni sam ne znam kakvo mi auto treba da bi išli ovim seoskim putem, a da ne rizikujem da već sjutra ostanem bez njega. Svaka se stranputica u nekim mjestima barem naspe pijeskom i šljunkom, samo to u Muževicama ne rade. Put do kuća imamo jer smo ga sami radili, a ovaj kroz selo ni na šta ne liči - kaže Miljanić.